„Borba protiv korupcije“ – naslov je dokumenta Papinskoga vijeca za pravdu i mir

(06. listopada 2006. – RV) „Borba protiv korupcije“ – naslov je dokumenta Papinskoga vijeca za pravdu i mir, koji se od 5. listopada može kupiti u Vatikanskoj izdavackoj knjižari. Tekst je pripremljen slijedom medunarodne konferencije te vatikanske ustanove, održane u lipnju ove godine, a na kojoj su se okupili dužnosnici, znanstvenici i diplomati iz više zemalja. U središtu pozornosti bila je narav pojave korupcije na medunarodnoj razini i najdjelotvornije metode za njezino suzbijanje, kao i pojašnjavanje prinosa koji u tom smislu može dati Crkva.
Prvi dio dokumenta posvecen je analizi pojave korupcije koja ljudima nijece opce dobro zakonitosti. Korupcija postoji oduvijek – istaknuto je u dokumentu – i ona ne poznaje politicke ni zemljopisne granice, kao ni društvene prepreke; odnosno, dotice bogate i siromašne zemlje, pojedine države i medunarodna tijela. Tek je prije nekoliko godina pobudena svijest o korupciji, ali je isto tako istina da se osjeca sve veca potreba za njezinim suzbijanjem, te se utvrduju i sredstva za to, zahvaljujuci ponajviše padu ideoloških blokova nakon 1989. godine, i globalizaciji informacijâ. Druga sigurna cinjenica – stoji nadalje u dokumentu – jest šteta koju prouzrokuje korupcija. Ona materijalna, buduci da oduzima sredstva gospodarstvu i socijalnim politikama, i to zahvaljujuci poglavito nedostatnoj transparentnosti u medunarodnome financijskom poslovanju i razlikama u pravnim sustavima. Osim materijalne štete, korupcija šteti i kvaliteti života, jer podupire nepovjerenje u ustanove, ogranicavajuci njihovu svrhovitost. Posljedica korupcije, o kojoj govori i Kompendij socijalnoga nauka Crkve, jest i teško izoblicenje politickoga sustava i same uloge institucijâ, koje su iskorištene kao teren za razmjenu zahtjevâ od strane klijenata, i uslugâ vladajucih.
U drugome dijelu dokumenta Papinskoga vijeca za pravdu i mir istaknuto je pak kako je prijelaz s autoritarnih i zatvorenih, na demokratska i otvorena društva, pozitivan samo ako on ne šteti etickoj suglasnosti gradana i cvrstoci društvenih odnosâ. Kako bi se izbjegle te opasnosti, socijalni nauk Crkve upucuje na pojam ljudske ekologije, odnosno na poštovanje temeljnih naravnih i moralnih struktura koje je covjeku darovao Stvoritelj. Njihovo nepostojanje, naime, podupire korupciju. Medutim, Crkva ju može sprijeciti ne samo šireci nacela poput ljudskoga dostojanstva, opcega dobra, solidarnosti i pomoci, nego i poticuci ih. Što se pak tice medunarodne razine, u dokumentu je istaknuto kako je u borbi protiv korupcije nužna transparentnost transakcija i uskladivanje zakonodavstva, pa i neki autonomni autoritet koji bi utvrdivao prekršaje. Na toj su razini i lokalne Crkve pozvane na suradnju.