O stanju u Libanonu, otac Oliver Olivier

(04. listopada 2006. – RV) Proveo je sedam godina u Libanonu i nikad ne bi napustio zemlju da nije izbio rat, ne vidi casa kad se ce ponovno vratiti – pripovijeda isusovac o. Oliver Borg Olivier, Maltežanin podrijetlom, profesor duhovne teologije na sveucilištu St. Joseph u Beirutu. Libanon se vratio deset godina unazad, treba vratiti nadu uništenome narodu – kazao je za našu radio postaju govoreci o sadašnjem stanju u ratom porušenoj zemlji. Osvrnuvši se na razmještanje medunarodnih mirovnih snaga u Libanonu, kazao je kako ih je narod s veseljem i nadom prihvatio. Narod je iscrpljen ratovima, a razocaranje je doseglo vrhunac. Ne možemo svakih deset godina pocinjati s novim ratom, i nakon rata s novom izgradnjom, cuje se kako ljudi pricaju – istaknuo je i dodao kako se zemlja tek bila pocela oporavljati. Ocekivalo se više od milijun i 300 tisuca turista, a to puno znaci za zemlju koja živi od turizma. Ocekivao se, takoder, susret ulagaca u Libanon, nazvan „Pariz dva“. Sve je propalo. Ali unatoc svemu ipak ima znakova pomaka, velik je pokret medunarodne solidarnosti u obnovi zemlje, u izgradnji kuca. Najvažnije je stanovništvu ponovno vratiti nadu; 250 tisuca Libanonaca napustilo je zemlju misleci na povratak, ali sada o tome ne razmišljaju jer se još boje rata. Na upit što je s kršcanima, kazao je kako su kršcani nekada bili vecina u Libanonu, sada cine 30 do 33% od ukupnoga stanovništva. Nažalost sve više iseljavaju, jer ne vide buducnosti za svoju djecu. Razumijem ih, stanje je veoma teško, ali je šteta. Papa Ivan Pavao II. lijepo je rekao kako je Libanon poruka za svijet, to je poruka moguceg suživota medu raznim religijama. Libanon je uvijek bio zemlja dijaloga. Ako kršcani izgube to iz vidika, onda više nisu poruka nade. Ima problema, ima patnje, ali mržnja i smrt nikada nisu imale posljednju rijec – istaknuo je otac Oliver i dodao kako su mladi svojom velikodušnošcu u tijeku rata ostvarivali dijalog svakodnevice medu jednostavnim narodom, to je bilo veoma lijepo. Vjerujem da oni mogu vratiti nadu zemlji ako budu sposobni donijeti odluku: mi ostajemo, jer vjerujemo u svoju zemlju i jer nas naša vjera pomaže.