Crkva je sa žalošcu prihvatila odluku nadbiskupa Milinga

Crkva je sa žalošcu prihvatila odluku nadbiskupa Milinga da se iskljuci iz crkvenoga zajedništva posvecujuci za biskupe svecenike bez potrebnoga Papina odobrenja. Biskupsko redenje, smatrano nevaljanim, obavljeno 24. rujna u Washingtonu, povlaci izopcenje „latae sententie“, odnosno automatsko, nadbiskupa i cetvorice svecenika. Govoreci o dogadaju u razgovoru za našu radio postaju kardinal José Saraiva Martins, procelnik zbora za proglašenje svetih, kazao je kako je to bio bolan cin, ali Crkva nije mogla drugacije postupiti. Crkva je prema nadbiskupu uvijek bila majka: majka koja voli svoju djecu, ona je majka kad miluje svoju djecu i kad ih kažnjava; nikada ne prestaje biti majka. Želio bih da ova crkvena mjera potakne nadbiskupa sagledati svoje stanje. Rijec je uistinu o nenormalnom stanju, veoma žalosnom. U svakom slucaju mislim da mi katolici, kršcani i vjernici, trebamo i možemo napraviti jednu stvar: moliti Boga da ovaj naš brat prizna svoje grešno ponašanje, i da se vrati.
Na upit našega novinara može li se nadbiskup ponovno vratiti, kazao je kako Bogu ništa nije nemoguce, ali ovisi takoder i o htijenju osobe koja treba suradivati s Bogom. Ako se polazi od pretpostavke da molitva nicemu ne služi i netko se smatra na pravome putu, onda je jasno da uzrok nije u Bogu, ni u Crkvi, nego u osobi koja se oglušuje na glas Božji, na glas Crkve i brace. Želio bih da se pokaje, a mi se molimo za njega – kazao je kardinal.
Nadbiskup Milingo i cetvorica svecenika su prema 1382. kanonu Crkvenoga prava upali u automatsko izopcenje. Osvrnuvši se na tu vrstu izopcenja biskup Velasio De Paolis, tajnik Vrhovnoga suda Apostolske Signature, kazao je kako kanon, imajuci u vidiku temeljno nacelo po kojemu biskupi mogu biti posveceni nakon Papina ovlaštenja, utvrduje da tko se usudi bez toga ovlaštenja posvetiti jednoga biskupa cini težak prekršaj protiv crkvene stege i stoga ga treba teško kazniti, s najtežom kaznom koju Crkva poznaje, odnosno izopcenjem i još više u tom slucaju izopcenjem „latae sentetiae“, a to znaci da se izvršenjem kaznenoga cina automatski upada u izopcenje. Stoga priopcenje objavljeno prošlih dana jednostavno znaci izjavu o cinjenici, odgovor s pravno-kaznenog gledišta, i, dakle, naknadne posljedice koje crkveni pravni sustav predvida, kada je izrecena jedna kazna – kazao je biskup.
Na upit našega novinara koji sadržaj stoji iza spomenute norme, kazao je kako je rijec o teološkome sadržaju povjeravanja Crkve skrbi biskupa, buduci da su oni nasljednici Apostolskoga kolegija i snagom toga od Našega Gospodina primaju vlast voditi Gospodinovo stado. Na celu Apostolskoga kolegija jest Petar. Nasljedivanje Apostolskog kolegija obuhvaca biskupe na celu s Papom. Biskup je ukljucen u taj kolegij i živi u zajedništvu s drugim biskupima, poglavito u poslušnosti glavi, a to jest Papi. Iz toga se shvaca važnost norme prema kojoj biskupe imenuje Papa i može se dakle pristupiti posvecenju samo kada ima tocno odredeno Papino ovlaštenje. Biskup koji nije podložan Svetome Ocu jest nepravilan biskup, cak je u oprecnosti sa znacenjem samoga biskupskog dostojanstva – zakljucio je biskup De Paolis.