Dr. Stjepan Baloban o hrvatskom sindromu samooptuživanja i krivnje

Hrvatski sindrom samooptuživanja i krivnje tema je redovite kolumne dr. Stjepana Balobana, objavljenje u rujanskom broju kršcanske obiteljske revije "Kana". Kao gotovo "ogledni primjer" spomenutoga sindroma, autor istice upravo odnos prema Hrvatskome domovinskom ratu, nadodavši kako je jasno tko je bio agresor, a tko žrtva. Ne negirajuci kako je i u obrambenom ratu bilo "necasnih" pojedinacnih postupaka koje treba sudski sankcionirati kako je to bio slucaj i u drugim obrambenim ratovima u povijesti, autor dodaje kako su se pak u povijesti uvijek moralno razlikovali postupci agresora od postupaka branitelja svojih domova i svojega zakonitoga teritorija. No, smatra dr. Baloban, u Hrvatskoj je cini se drukcije, pa umjesto da se ustanovi cinjenicno stanje i nakon toga sankcionira krivnja, u Hrvatskoj se odredeni javni djelatnici"„natjecu" u tome tko ce prije, za javnost "uvjerljivije" u Hrvatskoj pa i u inozemstvu "glasnije" ukazati na "necasne radnje" branitelja u Hrvatskom domovinskom ratu. Tako dolazimo do "hrvatskoga paradoksa", tj. da oni koji "vlastiti narod i gradane" najglasnije "prokazuju" bivaju od istih gradana podupirani, a ankete pokazuju kako su popularniji od drugih. U tom smislu, autor istice kako je rijec o kompliciranoj situaciji u hrvatskom društvu koja ima snažan utjecaj na pojedinacni i obiteljski, a ne samo na javni i politicki život, jer se postupno stvara javno mišljenje o nekoj kolektivnoj "imaginarnoj krivnji" hrvatskoga naroda i o potrebi trajnoga samooptuživanja kako bi se narod "držao na uzdi", upozorava Baloban. Pri tom konstatira cinjenicu da ce se ako se Hrvati i hrvatski gradani smatraju "unaprijed" krivima i manje vrijednima, u Hrvatskoj prije vjerovati stranom gospodarstveniku i znanstveniku nego domacem itd. U tom smislu jasno je da je na djelu "podložnicki" mentalitet koji nudi odgovore na brojna pitanja koja su u posljednjem desetljecu uzrokom razdora i podjela u Hrvatskoj, smatra autor. Konstatirajuci kako sindrom samooptuživanja i neosnovane krivnje nije iskljucivo hrvatski problem, autor istice kako je u Hrvatskoj posebno nakon Domovinskoga rata postao velikom zaprekom ne samo društvenoga i nacionalnog vec osobnog, obiteljskog i svekolikog razvoja. Što ce se dogoditi s hrvatskom djecom i mladima kojima se na razlicite nacine pokušava nametnuti da su "uvijek za nešto krivi" i da je važno "unaprijed priznati krivnju" bez obzira što ona još nije dokazana, pita se Baloban, zakljucujuci kako samooptuživanje i nametanje nejasnoga osjecaja krivnje mogu prouzrociti dugorocno štetne posljedice u moralnom i vjerskom životu. "Nije li zadnji trenutak da hrvatski intelektualci dignu svoj glas i pomognu hrvatskom narodu riješiti se opasnog utega samooptuživanja i neosnovane krivnje", posljednje je u nizu postavljenih pitanja u kolumni dr. Balobana.