Opća audijencija srijedom

Benedikt XVI. danas je ponovno potvrdio svoje “duboko poštovanje prema velikim religijama, poglavito prema muslimanima”, s kojima se Crkva zalaže “zajedno braniti i promicati za sve ljude, socijalnu pravdu, moralne vrednote i mir u svijetu”. Ovo je središnja misao govora koji je Papa održao na današnjoj audijenciji na Trgu sv. Petra, o dogadaju na koji je islamski svijet reagirao žestoko na njegovo govor održan na sveucilištu u Regensburgu, 12. rujna. Ali Papa je citavu audijenciju posvetio sjecanjima na svoje nedavno apostolsko putovanje u Bavarsku, prigoda – ustvrdio je – da se “istakne dužnost” naviještati Krista “bez ublažavanja, nego na nacin jasan i cjelovit”.
Kršcanstvo i islam mogu dijalogizirati na “pozitivan” nacin jer u srcu imaju iste vrednote koje oblikuju važan oslonac ljudskog suživota: mir, pravda, sloboda. Ako taj dijalog uspije biti i “samokritican”, to pospješuje uzajamno poštivanje i “razboritost” koja “treba voditi u prenošenju vjere”, daleko od svakoga oblika nasilja. U nazocnosti 40 tisuca vjernika, pod brižnim okom medunarodnih televizijskih kamera, medu kojima i ona arapske televizije Al Jazeera, Benedikt XVI. se je prisjetio mjesta i osoba koje je susreo na svome putovanju u Bavarsku, ali još više na eskalaciju indignacije od strane muslimanskoga svijeta, nakon svoga govora održanog na sveucilištu u Regensburgu.
Predavanje održano u Regensburgu u srcu Benedikta XVI. ostalo je kao jedno “posebno lijepo iskustvo”. Za temu sam izabrao pitanje odnosa vjere i razuma. Kako bih uveo slušateljstvo u dramaticnost i aktualnost te teme, naveo sam nekoliko rijeci iz jednog kršcansko-islamskog razgovora iz 14. stoljeca, kojima je kršcanski sugovornik – bizantski car Manuel II. Paleolog – na za nas nerazumljivo grub nacin – svome islamskome sugovorniku predstavio problem odnosa izmedu religije i nasilja: Taj je citat, nažalost, mogao dati povoda da bude krivo shvacen. Pozornom citacu moga teksta, medutim, jasno je da nisam ni na koji nacin htio usvojiti negativne rijeci što ih je u tom razgovoru izgovorio srednjovjekovni car, te da njihov polemicki sadržaj ne izrice moje osobno uvjerenje. Moja je nakana bila sasvim drugacija: polazeci od onoga što Manuel II. u nastavku kaže na pozitivan nacin, vrlo lijepim izricajem, o razumu koji mora voditi u prenošenju vjere, htio sam objasniti da religija i nasilje ne idu zajedno, nego religija i razum.
 Tema moga predavanja – odgovarajuci na poslanje sveucilišta – primijetio je Benedikt XVI., bila je dakle, odnos vjere i razuma: “Htio sam pozvati na dijalog kršcanske vjere sa suvremenim svijetom i na dijalog svih kultura i religija. Nadam se da je u raznim prigodama moga posjeta - primjerice, kad sam u Muenchenu istaknuo koliko je važno poštovati ono što je drugima sveto - postalo jasno koliko duboko poštujem velike religije, a osobito muslimane koji se "klanjaju jedinome Bogu" i s kojima smo zauzeti u "zajednickoj obrani i širenju, društvene pravde, moralnih vrijednosti, mira i slobode za sve ljude".
Taj poziv na dijalog, koji je Papa uputio na sveucilištu u Regensburgu, danas je ponovno odjeknuo s novim poletom izmedu Berninijevih kolonada, ponovno ga predloživši na odlucan nacin na više jezika i poprativši ga željom da vrijedi kao poziv na popuštanje napetosti:“Nadam se stoga da ce, nakon prvotnih reakcija, moje rijeci sa sveucilišta u Regensburgu postati poticaj i ohrabrenje za pozitivan dijalog, pa i samokritican, kako medu religijama, tako i izmedu suvremene misli i vjere kršcana”. Mnoštvo na Trgu sv. Petra brojnim je aplauzima prihvatilo novo tumacenje Benedikta XVI. dogadaja koji je danima odražavao nezadovoljstvo po cijelom planetu s nepredvidivim domino-efektom. Ali za Papu današnja audijencija je bila prije svega mjesto sinteze za tolike eklezialne naglaske koje je istaknuo tijekom svoga putovanja u Bavarsku: Papa je posebno istaknuo: “Vodeci se evandeoskim odlomkom toga dana, upozorio sam sve da postoji "slabost sluha" u odnosu na Boga, od koje se danas osobito boluje. Zadatak je nas kršcana u sekulariziranom svijetu proglašavati i svjedociti svima poruku nade što nam je vjera daje: u Isusu raspetome Bog, milosrdni Otac, poziva nas da budemo njegova djeca te da nadidemo svaki oblik mržnje i nasilja kako bismo pridonijeli konacnoj pobjedi ljubavi”. Još je jedan zadatak koji je Papa kanio posebno ohrabriti na ekumenskoj razini tijekom molitve Vecernje u regensburškoj katedrali koju je molio s predstavnicima luterana i pravoslavaca: “Bila je to providnosna prigoda da se zajedno moli, kako bi što prije došlo do punog zajedništva svih Kristovih ucenika, i da se ponovno istakne obveza naviještanja naše vjere u Isusa Krista bez ublažavanja, nego cjelovito i jasno, poglavito s našim ponašanjem u iskrenoj ljubavi”.
Prije uobicajenih pozdrava na raznim jezicima Papa se zaustavio na dramatičnim vijestima u Madarskoj koje govore o pobunama i nezadovoljstvu naroda te izrazio nadu da će se uspjeti pronaći pravedno i mirovno rješenje. Pap je poseban pozdrav uputio Karmelićankama misionarkama i Kongregacijama Svetih Srca, koje su zauzete radom u svojim općim kapitulima, a hrvatske hodočasnike je pozdravio ovim riječima: "Radosno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, osobito dušobrižnike i druge pripadnike Vojnoga ordinarijata, članove Zrinske garde Čakovec te nastavnike i učenike iz Zagreba. Predragi, neka snaga vašega života bude ljubav i vjera u istinu koju nam je objavio Sin Božji. Hvaljen Isus i Marija!"