Kardinal Bertone, novi državni tajnik, o reakcijama muslimana na Papin govor

Novi državni tajnik Svete Stolice, kardinal Tarcisio Bertone, osvrćući se na reakcije muslimana na neke ulomke Papina govora na sveučilištu u Regensburgu, objašnjenja i tumačenja ravnatelja Tiskovnoga ureda Svete Stolice oca Federica Lombardija, kazao je za našu radio postaju:
Papino stajalište o islamu je nedvojbeno ono izrečeno u saborskome dokumentu Nostra Aetate: Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živome i subzistentnome, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a također i njegovu djevičansku majku Mariju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim toga iščekuju dan suda, kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima.Zato cijene moralni život, a Boga štuju napose molitvom, milostinjom i postom (n. 3).
Papino opredjeljenje za međuvjerski i kulturni dijalog također je nedvojbeno. Na susretu s predstavnicima nekih muslimanskih zajednica u Kölnu, 20. kolovoza 2005. godine, Sveti je Otac rekao da se taj dijalog između kršćana i muslimana, „ne može svesti na jedan sezonski izbor“ dodajući „Lekcije prošlosti trebaju poslužiti kako bi se izbjeglo ponavljanje istih grješaka. Mi želimo tražiti putove pomirenja i naučiti živjeti poštujući svatko identitet drugoga“.
Obzirom na sud bizantinskoga cara Emanuela II. Paleologa, na koji se osvrnuo u Regensburgu, Benedikt XVI. nije namjeravao niti ga namjerava posvojiti, nego ga je samo upotrijebio kao prigodu, u akademskome kontekstu i kako rezultira iz pomna proučavanja teksta, iznijeti neka promišljanja na temu odnosa između religije i nasilja općenito, te zaključiti jasnim i radikalnim odbacivanjem religiozne motivacije nasilja, s koje god strane ono dolazilo. Korisno je prisjetiti se što je obzirom na to Benedikt XVI. nedavno rekao u prigodnoj poruci za XX. obljetnicu međuvjerskoga molitvenog susreta za mir, koji je njegov ljubljeni prethodnik papa Ivan Pavao II. želio u Asizu u listopadu 1986. godine. „Očitovanja nasilja ne mogu se pridavati religiji kao takvoj, nego kulturnim ograničenjima s kojima je ona življena i razvila se tijekom vremena... Stvarno se, svjedočanstva postojeće intimne veze između odnosa s Bogom i etikom ljubavi uočavaju u svim velikim vjerskim tradicijama“.
Sveti Otac stoga doista iskreno žali što su neki pasusi njegova govora mogli zvučati kao uvredljivi za osjećaje vjernika muslimana i što su protumačeni na način u cijelosti neodgovarajući njegovim namjerama. S druge pak stane, on je pred gorljivom religioznošću vjernika muslimana upozorio zapadnu sekulariziranu kulturu da izbjegava „preziranje Boga i cinizam koji izrugivanje svetim smatra pravom slobode“.U potvrđivanju svoga poštovanja prema svima koji ispovijedaju islam, on želi da budu poduprti u razumijevanju pravoga smisla njegovih riječi, kako bi se, pošto se nadvlada ovaj ne lak trenutak, ojačalo svjedočenje „jedinom živom i postojećem Bogu, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima,“ te suradnja „kako bi zajedno za sve ljude branili i promicali socijalnu pravdu, moralne vrednote, mir i slobodu.“