Osvrt oca Lombardija na Papin govor bavarskim znanstvenicima
Papine riječi su naišle na snažan odjek u javnome mnijenju. Različiti su pak bili
naglasci i zanos koje su novinari i komentatori dali temama dijaloga s islamom te
znanstvenim i intelektualnim svijetom. Govoreći o Papinu predavanju u razgovoru za
našu radio postaju, otac Federico Lombardi, glavni ravnatelj Papina radija, kazao
je kako je riječ o pravome i dubokom akademskom predavanju Pape teologa. Hrabro je
i jasno branio sklad između vjere i razuma, njihovu uzajamnu potrebu, upravo radi
dobra današnjega čovještva: poimanje razuma jednostavno svedeno na kriterije prirodnih
znanosti ili pozitivizma ne može odgovoriti na velike potrebe današnjega čovjeka,
na iskonska i temeljna pitanja za čovječanstvo: „odakle dolazimo“, „kamo idemo“, kako
vladati moću tehnike koja raste u našim rukama? Eto, potrebna je ideja širokoga razuma,
u kojoj prinos vjere, te dijalog između vjere i razuma, imaju bitno mjesto – primijetio
je otac Lombardi. Na zamolbu našega novinara da pojasni Papinu tvrdnju kako je
nasilje oprečno Božjoj naravi i naravi duše, kazao je kako je to bila važna polazna
točka Papina predavanja, ali ne i cilj. To je, u izvjesnome smislu, kao primjer problema
religije i nasilja, od kojega je Papa krenuo kako bi pokazao potrebu razuma za ispravan
razvoj teologije, kao i za prikladno poimanje Boga. To je – čini mi se – primjer,
iako važan, kako bi započeo puno širi govor, upravo taj o odnosu vjere i razuma, o
važnosti teologije, dostojanstva teologije kao znanosti, njezina prava i potrebe u
sveopćoj znanosti – istaknuo je otac Lombardi i dodao kako je u tom smislu Papa istaknuo
da je upravo vizija širega razuma, koji uzima u obzir vjersku dimenziju odnosa s Bogom
i vjersku tradiciju, bitna kako bi nas osposobila za susret, za dijalog s drugim religijama.
Naprotiv, kultura koja vjersku dimenziju potiskuje iz znanstvenoga dostojanstva nije
sposobna susresti druge velike kulture u kojima je ta vjerska dimenzija bitna. Na
primjedbu našega novinara kako Sveti Otac poziva na otvaranje širini religije, odnosno
vjere koja obuhvaća i razum, kazao je da Sveti Otac ističe kako razum ne treba ograničavati
na čisto matematičko-znanstvene, ili empirijske kriterije: koliko god oni bili bitni,
ne obuhvaćaju širinu cijele stvarnosti, cijele ljudske stvarnosti, stvarnosti u širokome
smislu. Razum treba promatrati kao i metodološku aktivnost, duboku i ozbiljnu, o velikim
čovjekovim pitanjima: odakle čovjek dolazi, kamo ide i kakav je njegov odnos s Bogom
– pojasnio je otac Lombardi. Na upit kako su znanstvenici prihvatili Papino predavanje,
kazao je kako je ono bilo dokaz veoma velike intelektualne i kulturne kvalitete naučavanja
Pape, koji se pokazao kao osoba visoke kulturne razine, sa svojom sposobnošću sučeljavanja
s veoma zahtjevnim temama, s velikom jasnoćom i sposobnošću sinteze. U ovome smo govoru,
zaista pomalo prošli povijest odnosa između razuma i vjere: od Staroga zavjeta do
odnosa između grčke misli i biblijske kulture – bilo u Starome zavjetu i u Septuaginti,
bilo u Novome zavjetu ... Zatim smo u izvjesnome smislu prošli povijest teologije,
crkvenih otaca do Reforme, Kanta, do modernoga doba... Doista u nekoliko desetaka
minuta Papa nam je uspio prikazati veliki pregled povijesti kulture i povijesti teološke
kulture, stavljajući je u stvarnost. S veoma stvarnim osvrtima: primjerice na kršćanske
korijene Europe, na europsku kulturu i poslanje koje bi europska kultura trebala nastaviti
obavljati – zaključio je otac Lombardi.