Uz liturgijska čitanja 22. nedjelje kroz godinu razmišlja fra Dragan Ružić

Isus je ustvrdio da se Zakon i proroci ne trebaju dokidati, nego ispuniti (Mt, 5,17). S druge strane obrušava se protiv obreda ljudske predaje, koja je po djelima farizeja bila u opasnosti poništiti sam Zakon. Odatle napetost koja prati Krista sve vrijeme njegova naučavanja. Ona izaziva žestoke raspre, reakcije koje će ga dovesti do smrti. Farizejski pokret nije bio, u sebi, negativna pojava. U vremenu u kojem je utjecaj poganstva bio stvarna opasnost za židovski narod, on je nastojao održati čistim opsluživanje Zakona. Ishodi su, međutim, barem dijelom, bili negativni. Na istu su razinu stavljene velike zapovijedi Zakona, koje su izražavale Savez spasenja, i sitničavi ljudski načini za njihovo ostvarenje. Kao posljedica prevagnula su pravna cjepidlačenja po kojima su zapovijedi postale nesnošljiv teret. Zakon nije više bio izraz Božje ljubavi prema čovjeku i čovjeka prema Bogu već ropski okov. A tu je i druga posljedica, ne manje opasna: čovjekovo opravdavanje od grješna stanja nije prikazivano kao prvenstvo Božje inicijative nego kao plod opsluživanja određenih odredbi, kao da se čovjek može spasiti sam. Upravo protiv takva stajališta Pavao podiže svoj glas u velikim poslanicama Rimljanima i Galaćanima: spasenje počinje vjerom, darom Boga koji s druge strane želi da se svi ljudi spase i upoznaju istinu. Sv. Pavao nije učinio ništa drugo nego snažno istaknuo duboku bit Radosne vijesti: prvenstvo Oca koji šalje svoga Sina radi spasenja svijeta. Naš ulomak iz Evanđelja naglašava radije prvo stajalište: prva i osnovna zapovijed je ona ljubavi. Isus ponovno ističe u svoj svojoj snazi prvenstvo unutarnjeg stava spram stava čisto vanjskoga: «Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli». Paradoksalno možemo reći da Isus ustaje protiv «namještene pristojnosti»: protiv neporočna stava u njegovu vanjskom djelovanju kako bi mu suprotstavio lik dobra čovjeka: onoga koji je čist u svojoj nutrini, u nutrini svoga srca i koji za posljedicu očituje tu svoju dobrotu u svoj svojoj vanjskoj izražajnosti. Isus nije nikada sveo svoju poruku na jednostavni vanjski izričaj. Onomu koji ga je pitao kako biti savršen, Isus odgovara: «Opslužuj zapovijedi». Istinska se ljubav izražava i djelima. Isus im međutim otkriva na koji način ta djela mogu zadobiti istinsku vrijednost. Isus stavlja osobu ispred čistog legalizma i osuđuje «zakon radi zakona», suprotstavljajući mu «zakon iz ljubavi».
Na taj način on je načinio mirni prevrat i postavio osnovu za duboko vrjednovanje moralna života pod kutom ljubavi: prijateljstvo s Bogom i s bratom živi i po održavanju zakona. Licemjernost je na taj način nadiđena. Ali farizejski stav je trajna napast i za kršćanina i za Crkvu. Nakon Drugoga vatikanskog sabora mnogi stavovi koji su opterećivali kršćanski život ne postoje više. To ipak ne znači kako smijemo upasti u anarhiju. Ne možemo podcijeniti važnost i vanjskog održavanja zapovijedi, zakona. Gospodin je došao da ih oživi a ne da ih dokine.