Odnos između vjere, ljudskoga razuma i znanosti bio je glavna tema izlaganja kardinala Christopha Schönborna

(27. kolovoza 2006. – RV) Odnos između vjere, ljudskoga razuma i znanosti bio je glavna tema izlaganja kardinala Christopha Schönborna, bečkoga nadbiskupa, na skupu Comunione e Liberazione u Riminiju. Stoljećima je – istaknuo je kardinal – stvaranje pripovijedano kao geneza, kao biblijska povijest. Zatim je dolaskom znanstvene teze o biološkoj evoluciji života nastupilo čisto „natjecateljsko držanje“: Darwinov je evolucionizam postao alternativa stvaranju. Po kardinalovu mišljenju Darwinova se i Jakovljeva ljestvica ne isključuju. O zanimanju suvremenoga društva za znanstvenu i kulturnu raspravu između evolucionista i kreacionista u razgovoru za našu radio postaju kardinal Schönborn kazao je kako je razlog tome osnovno pitanje o postanku ljudskoga života – Odakle dolazimo? Ima li naš život smisao, svrhu, razlog ili nema? Ako je sve slučajnost, život nema smisla. To je dakle životno pitanje. Potom je to izazov prirodnim znanostima koje se već dva tri stoljeća nalaze na pobjedničkome putu. Brojni su danas svjesni da znanost bez promišljanja, bez metafizike, bez dubokih korijena, bez etičkoga vidika, postaje opasna. Nakon XX. stoljeća, pitanje atomske bombe, bioetike... i druga ne mogu biti riješena samo znanošću, nego dodatnim pogledom koji pokazuje granice i obveze znanosti, odnosno znanstvenicima – primijetio je kardinal. Na upit zašto ljudi radije prihvaćaju biološku evoluciju kako bi protumačili početak života, kazao je kako je normalno da prirodne znanosti traže mehanička i materijalna tumačenja, lanac prirodnih uzroka, kako bi protumačili pojave razvitka života i početka svemira. Metoda je znanosti upravo ta da se služi količinskim mjerilima, načelom mjerenja i brojevima. Ali je opasnost u tome što bi se moglo misliti kako je to sve. To je samo jedan dio stvarnosti, ali nije sve. Na primjedbu mogu li zajedno postojati stvaranje i evolucija, kazao je kako je svakoj istini mjesto u Crkvi, odnosno vjeri, jer vjera i istina, odnosno stvarnost, ne mogu biti u suprotnosti. Naprotiv, nije svako tumačenja evolucije, postanka svijeta i života spojivo s vjerom. Nije čisto materijalno tumačenje spojivo s vjerom, čak bi se moglo pitati je li ono spojivo sa znanošću, jer gledajući sa stajališta same znanosti ono se zaustavlja na razini materijalnih uzorka. Ako jedan znanstvenik kaže da je samo to stvarnost, moramo reći da nije istina, jer je stvarnost šira od materijalnih uzroka; ako netko kaže da su materijalni uzroci sve, onda se ne bavi egzaktnom znanošću nego filozofijom, religijom ili nijekanjem religije. Moramo dakle razlikovati između znanstvene teorije o evoluciji i ideologije evolucionizma, koja materijalnim uzrocima želi protumačiti sve – zaključio je kardinal. Na primjedbu našega novinara kako će s drugim teolozima početkom rujna u Castel Gandolfu o tim temama razgovarati sa Svetim Ocem, te može li se očekivati pismeni rad o tome, kazao je kako to ovisi o Svetome Ocu, ali je sigurno da on, pozivajući nas, ne želi da to ostane tajna. Valja znati da Sveti Otac razmišlja o ovome veoma važnom pitanju. Hoće li biti objavljena izlaganja, to samo on odlučuje – zaključio je kardinal.
Na skupu u Riminiju raspravljalo se također o laicima i katolicima, o pluralističkome društvu te o moralnome nesnalaženju društva u kojem živimo. Treba se vratiti razmišljanju koje ne uklanja potrebe za beskonačnim. Po mišljenju sociologa Belardinellija doista ne postoji više naravni kriterij prosuđivanja, a upravo se na tim predrasudama temelji današnja rasprava o laičnosti politike. Veliki izazovi koji su pred nama, počevši od bioetike do sučeljavanja s kulturama različitima od naše, izazovi su koji se ne mogu rješavati s pretpostavkama, s dvosmislenim govorima koji se mogu, bez razlike, tumačiti na jedan ili drugi način. Filozof Lobkovitz upozorio je kako bi crkvene vlasti trebale izbjeći opasnost klerikaliziranja laika. Malo nas se upušta u politički važna područja, ili postaje profesionalni političar. Stalno kritiziramo političare, ali ako na površinu isplivaju radikalni laici, to će biti stoga jer ih u politici ima više od nas – zaključio je Lobkovitz. Biskup Negri je pak istaknuo kako budućnost ovisi o susretu pravih laika i neklerikalnih katolika. Laici, a ne laicisti, i neklerikalni katolici, oni su sadašnjost i budućnost. Pred njihovim dijalogom sve kulturne, ideološke i političke polemike neizbježno postaju plijen prošlosti. Čak se protiv njih ne treba ni boriti, jer kad povijest osudi jedno stajalište prije ili poslije ga odnese u zaborav – istaknuo je biskup.