Crkva se danas spominje svetoga Augustina koji je preminuo u Africi na današnji dan, 28. kolovoza 430. godine

(28. kolovoza 2006. – RV) Crkva se danas spominje svetoga Augustina koji je preminuo u Africi na današnji dan, 28. kolovoza 430. godine. Biskup u Hiponu, veliki mislilac i teolog, sveti je Augustin svojim spisima ostavio Crkvi ogromnu baštinu. U njima je znao bolje objasniti nauk, te se upravo na njegovoj misli temelje razna teološka načela. Na upit novinarke naše radio postaje na koje Augustinove riječi podsjećaju sadašnja teška vremena, posebice na Bliskome istoku, otac Pietro Bellini, prior augustinaca u Italiji, prije svega je istaknuo kako povijesni trenutci u kojima je živio sveti Augustin nisu bili manje dramatični od našega vremena. Usred velikoga nereda, sveti je Augustin govorio: „Vremena nisu ni dobra ni loša; mi ih stvaramo. Ako su ljudi dobri ili nastoje biti dobri, vremena će biti bolja, ako su ljudi zli, i vremena će biti loša“. Augustin, posebice u djelu „O državi Božjoj“, prije svega ističe da je čovjek, kao i cijeli svijet, pod rukom Providnosti. S druge pak strane, za Augustina smo mi ljudi, čovječanstvo, dužni nastojati primijeniti sve ono što ljudima može pomoći živjeti u miru, razumjeti se i međusobno surađivati. Za svetoga Augustina mir nije pitanje koje je izvan čovjeka – kazao je nadalje o. Bellini – nego je on unutrašnje stanje čovjeka. Ljudi će međusobno živjeti u miru onda kada će svatko uspjeti biti u miru sa samim sobom. Mir je dio odnosa koji postoji između dvije osobe ili dva naroda. Augustin stoga drži da trebamo krenuti od ljudskoga srca, jer u njemu se može roditi mir, ili se može potajno razvijati najveći neprijatelj mira, odnosno mržnja. Nastojmo iskorijeniti mržnju iz vlastitoga srca, i tada će se u njemu roditi mir te ćemo ga moći iznijeti i van. Na upit novinarke što bi biskup Hipona rekao današnjemu čovjeku, o. Bellini je kazao kako bi ga prije svega ohrabrio da se ne boji ići naprijed s pouzdanjem, ne zaustavljajući se, i bez težnje za dostizanjem cilja, jer cilj je uvijek dalje od konkretnih ljudskih mogućnosti. Istovremeno, čovjek treba također priznati ljudska ograničenja i slabosti. Ako se čovjek stavi na Božje mjesto, neuspjeh je neizbježan; ako si međutim čovjek, u svojoj beskonačnoj žeđi za traženjem, postavi kao granicu svoju krhkost, te stoga nastoji imati točno određeno uporište prema Bogu, onda će ljudski putovi biti pozitivni, i moći će imati i vrlo veliki razvoj – kazao je o. Bellini.