Angelus

Sv. Monika i njezin sin sv. Augustin “mogu biti velika utjeha i pomoć brojnim obiteljima i našeg vremena”, rekao je Papa, u nedjeljnom nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji u predvorju Apostolske palače u Castel Gandolfu, podsjetivši na primjer ova dva uzorna lika, čiji liturgijski spomen Crkva slavi danas i sutra.
Mama i sin koji su obilježili povijest Crkve. Benedikt XVI. je u kratkim crtama orisao njihov život: Monika, rođena u kršćanskoj obitelji u Tagasti, današnjem Alžiru, uzorna majka i supruga, pomogla je mužu otkriti vjeru u Krista, prerano je ostala udovicom, posvetivši se hrabro odgoju troje djece, među kojima i Augustin koji joj je u početku, svojim buntovničkim karakterom, priuštio velike patnje. Kao što će poslije reći sam Augustin – podsjetio je Papa – njegova ga je majka rodila dva puta; drugi je zahtijevao dug duhovni put, pun molitve i suza, ali na kraju okrunjen radošću videći ga ne samo kako je prihvatio vjeru nego da se potpuno stavio u službu Kristu.
Kolike teškoće također i danas u obiteljskim odnosima i kolike su mame u strahu jer se djeca upućuju lošim putovima!
“Monika, mudra i postojana žena u vjeri”, poziva – istaknuo je Papa – te mane da se ne obeshrabre, nego da ustraju u poslanju supruga i majki, , držeći se čvrsto vjere u Boga i oslonivši se na ustrajnu molitvu”.
Kad je riječ o Sv. Augustinu – dodao je Papa – njegov je život bio strastveno traženje istine. Na koncu, ne bez teške nutarnje muke, otkrio je u Kristu istinu i smisao svog života i čitave ljudske povijesti.
Neka sv. Augustin izmoli dar iskrenog i dubokog susreta s Kristom svim onima mladima, koji žedni sreće, traže ju na krivim putovima i gube se u slijepim ulicama.
Monika i Augustin nas pozivaju da se s povjerenjem obratimo Mariji, Prijestolju mudrosti, kojoj je Sveti Otac povjerio današnje kršćanske roditelje i mlade.
Nakon molitve Anđeo Gospodnji Benedikt XVI. je anticipirao slijedeći Dam – koji Crkva u Italiji obilježava prvog rujna – posvećen očuvanju Stvorenoga, “velikog Božjeg dara izloženog ozbiljnim rizicima izbora i stilova života koji ga mogu uništiti”, kompromitirajući tako “život siromaha na Zemlji”.
U dijalogu s kršćanima različiti ispovijesti valja se potruditi u očuvanju stvorenoga, ne razbacujući se sredstvima i dijeleći ih na solidaran način.