Svršetak Papina razgovora s novinarima

U intervjuu koji je 5. kolovoza u Castel Gandolfu dao njemačkim novinarima, Sveti je Otac govorio i o promjenama koje je unio u slavljenje beatifikacija i kanonizacija, te iznio neke vlastite osobine. Poslušajmo posljednji dio tog razgovora.

Sveti Oče, Vaš je predhodnik proglasio blaženima i svetima vrlo veliki broj kršćana. Neki drže, čak i malo previše. Moje je pitanje sljedeće: beatifikacije i kanonizacije donose Crkvi nešto novo, samo ako se te osobe mogu smatrati pravim uzorima. U odnosu na druge zemlje Njemačka daje relativno malo svetih i blaženih. Može li se učiniti nešto kako bi se ta pastoralna dimenzija razvila, i kako bi potreba za beatifikacijama i kanonizacijama dala istinski pastoralni plod?
Na početku sam i ja pomalo imao osjećaj da nas velika količina beatifikacijâ gotovo pritišće, te da je možda trebalo više birati likove koji su jasnije ulazili u našu svijest. U međuvremenu sam beatifikacije decentralizirao, kako bih te likove učinio vidljivijima na specifičnim mjestima kojima oni pripadaju. Možda neki svetac iz Gvatemale ne zanima nas u Njemačkoj i obratno, neki iz Altöttinga možda ne zanima u Los Angelesu, i tako dalje, zar ne? Osim toga, mislim da se ta decentralizacija slaže s kolegijalitetom biskupâ i njegovim zbornim strukturama, te da je to prikladno upravo kako bi se istaknulo kako različite zemlje imaju svoje vlastite likove, i da su oni djelotvorni poglavito u svojim zemljama. Primijetio sam također da se te beatifikacije u različitim mjestima tiču bezbroj osoba, te da ljudi kažu: "Konačno, on je jedan od nas!", odlaze k njemu i to ih nadahnjuje. Blaženik pripada njima, a mi smo zadovoljni što ih je mnogo. I ako ih i mi postupno, s razvojem svjetskoga društva, bolje upoznamo, lijepo je. Ali ponajviše je važno da i na tom području postoji raznoličnost, te je stoga važno da i mi u Njemačkoj naučimo poznavati svoje vlastite likove i radovati im se. Uz ove, tu su kanonizacije većih likova, koji su važni za cijelu Crkvu. Mislim da bi pojedinačne biskupske konfrencije trebale izabrati, trebale bi vidjeti što je odgovarajuće za nas, što nam doista nešto govori, i trebali bi učiniti vidljivima te likove – ne previše brojne – koji ostavljaju snažan dojam. One to mogu učiniti katehezom, propovijedanjem, a možda bi se mogli predstaviti i nekim filmom. Mogao bih zamisliti vrlo lijepih filmova. Ja, naravno, dobro poznajem samo crkvene oce: film o Augustinu, pa i o Grguru Nazijanskome i njegovoj vrlo posebnoj osobi, njegovome stalnom bježanju od sve većih odgovornosti koje su mu davane, i tako dalje. Treba nastojati proučavati: nisu uvijek samo ružne situacije o kojima se snimaju brojni naši filmovi, nego ima divnih povijesnih likova koji nisu nikako dosadni, i koji su vrlo aktualni. Treba, dakle, nastojati ne preopteretiti previše ljude, nego za mnoge učiniti vidljivima likove koji su aktualni i koji nas nadahnjuju.

Mislite na priče u kojima ima i humora? U Münchenu Vam je 1989. godine dodijeljeno odličje Karl Valentin Orden. Koju ulogu u životu jednoga Pape imaju humor i lakoća postojanja?
(smijeh) Ja nisam čovjek kojemu vicevi stalno dolaze na pamet. No, znati vidjeti i zabavni vidik života i njegovu radosnu dimenziju, te ne uzimati sve tako tragično, to držim vrlo važnim, i rekao bih da je to potrebno i za moju službu. Neki je pisac bio rekao da anđeli mogu letjeti, jer se ne shvaćaju preozbiljno. Možda bismo i mi mogli malo više letjeti, kad si ne bismo davali toliko važnosti.

Kada netko ima tako važnu zadaću kao što je Vaša, Sveti Oče, prirodno je da Vas se promatra. Drugi govore o Vama. Čitajući, pogodilo me ono što kažu brojni promatrači: da je papa Benedikt drugačija osoba od kardinala Ratzingera. Kako se Vi vidite, ako si mogu dopustiti to pitanje?
Već sam više puta bio raščlanjen: u profesora iz prvoga razdoblja i onoga iz srednjega razdoblja, u prvoga kardinala i u onoga poslije. Sada dolazi nova podjela. Naravno, okolnosti, situacija, a i ljudi, utječu, jer se imaju različite odgovornosti. Ali – recimo to tako – moja temeljna osobnost, također i moje temeljno viđenje, razvili su se, ali u svemu onome što je bitno, ostali su isti, i raduje me što se sada ističu vidici koji se prije nisu toliko primjećivali.

Može li se reći da Vam se vaša zadaća sviđa, da nije teret za Vas?
To bi bilo malo previše, jer u stvari je naporno, ali u svakom slučaju nastojim pronaći radost i ovdje.

Na koncu razgovora, novinar ZDF-a zahvalio je Svetomu Ocu u svoje, i u ime svojih kolega, za – kako je kazao – ovu "svjetsku premijeru", te izrazio radost zbog Papina sljedećeg posjeta Njemačkoj.