(20. kolovoza 2006. – RV) Komentirajući Papine riječi o ulozi žene u Crkvi, u razgovoru
za našu radio postaju nadbiskup Bruno Forte kazao je kako se u Papinu intervjuu, kad
se govori da je žena isključena iz svećeničke službe ne potvrđuje njezina inferiornost,
nego se jednostavno ukazuje na različitost izražajnih oblika, odnosno sudjelovanja
u Crkvi. On je osobnim i govornim jezikom iznio ono što sadrži teološka istina. A
to je, da ako žena nije svećenik ne znači da je manje vrijedna, nego to znači – kao
što je Marija bila u odnosu na Isusa – da živi sudjelovanje u uzajamnosti – istaknuo
je nadbiskup. Na upit zašto se u Crkvi uloge ne mogu međusobno razmjenjivati, kazao
je kako postoje uloge vezane za sakramentalni identitet, poput one biskupske, svećeničke
i đakonske, odnosno sakramentalne stvarnosti vezane, mogli bismo reći – za „očev“
lik. S druge pak strane postoje uloge povezane s karizmom, a one se karakteriziraju
kroz mušku i žensku posebnost, gdje žena ima naprotiv veoma široki prostor, primjerice
kao vjeroučitelj. Vjeroučitelj je osoba – muškarac ili žena – kojoj je povjerena odgovornost
za prenošenje vjere novim naraštajima, kao primjerice i kontemplativni život. U Crkvi
imamo puno mističarki koje su korijen i temelj, a imamo i mistična iskustva u življenoj
obiteljskoj svetosti, poglavito od strane žena. Osvrnimo se i na karitativni život;
žena ima sposobnost prednjačenja u ljubavi, koje čovjeku često nedostaje; upravo zbog
svojih sposobnosti prenošenja života, koje su povezane sa slušanjem, prihvatom drugoga,
rađanjem života u srcu drugoga. Upravo na toj trostrukoj razini, mogli bismo reći
proročkoj, karitativnoj i povezanoj s prenošenjem života koji ima svoj izvor u sakramentima,
žena ima prostor veoma velikog prednjačenja što očituje cijela povijest Crkve, a što
će ona moći, pod vodstvom Duha Svetoga, sve više očitovati. Dakle, to što je Sveti
Otac rekao nadasve je poticaj muškarcima i ženama da vrjednuju žensko prednjačenje
osluškujući poticaje Duha koji čine da sve više razumijemo kako danas, u naše doba,
ono što je žena živjela u drugim vremenima, kao i temeljne uloge koju je imala u
povijesti zajednice – sjetimo se svete Katarine Sienske ili svete Terezije Avilske
– može biti življeno, te da Crkva u ovome slojevitom društvu bude znak i proroštvo
Kraljevstva – kazao je nadbiskup i dodao kako u današnje vrijeme treba vrjednovati
proročku dimenziju, odnosno ulogu žene u službi Božje Riječi, u prenošenju vjere kao
katehete, teologa, mističarke Riječi, te svjedoka u dijalogu: žena posjeduje izvanredne
kvalitete slušanja drugoga, a slijedom toga i dijaloga. Kad je pak u pitanju liturgija,
ženu valja vrjednovati kao posrednicu u prihvaćanju drugoga, što se ostvaruje u liturgijskome
događaju koji je vrhunac cijeloga života Crkve, te njezinu sposobnost u prihvatu i
prenošenju života, koji se iz euharistijskoga ili krsnog izvora daje svima u Crkvi
– zaključio je nadbiskup Bruno Forte.