Katolištvo ima svoju draž - Sveti je Otac istaknuo u intervjuu

Upravo povodom toga apostolskog pohoda Njemačkoj, Sveti je Otac dao opširni intervju za Vatikanski radio i tri njemačke televizijske postaje, u kojemu je govorio o raznim temama. U dijelu koji smo izdvojili za današnju emisiju, Papa se osvrnuo na novu draž katolištva, a kazao je i što očekuje od svojih sunarodnjaka.
 
Sveti Oče, u posljednje se vrijeme govori o novoj draži katolištva. Kakva je dakle vitalnost i sposobnost za budućnost te, s druge strane, vrlo stare ustanove?
Rekao bih da je već cijeli pontifikat Ivana Pavla II. privukao pozornost ljudi ponovno ih okupivši. Ono što se dogodilo povodom njegova preminuća povijesno ostaje nešto posebno: stotine tisućâ ljudi u redu je pritjecalo prema Trgu svetoga Petra, te su satima stajali na nogama; i umjesto da posustanu, ustrajali su poduprti nekim unutarnjim poticajem. Poslije smo to ponovno doživjeli u prigodi početka moga pontifikata, a potom i u Kölnu. Vrlo je lijepo da iskustvo zajednice istovremeno postaje iskustvo vjere, da se iskustvo zajednice ne stječe samo na bilo kojem mjestu, nego da to iskustvo postaje sve življe i da daje katolištvu njegovu svjetlu jakost upravo na mjestima vjere. Naravno, to treba trajati i u svakodnevnom životu. Te dvije stvari trebaju zajedno postojati. S jedne strane veliki trenutci, u kojima se iskušava kako je lijepo biti ovdje, i da je Gospodin nazočan, a mi činimo veliku zajednicu izmirenu unatoč svim granicama. Ali, otuda, naravno, valja također crpiti zanos, kako bi se ustrajalo tijekom napornih hodočašća kroz svakodnevicu, i živjeti polazeći od ovih svijetlih točaka orijentirajući se po njima, kao i znati također pozvati druge da se uključe u zajednicu koja je u hodu. Želio bih međutim iskoristiti ovu prigodu kako bih kazao da mi je pomalo neugodno zbog svega onoga što se učini tijekom pripremâ za moj posjet, zbog svega onoga što se radi. Moja je kuća nanovo obojena, a jedna je stručna škola napravila novu ogradu. U tome je sudjelovao i jedan evangelički vjeroučitelj. To su samo male pojedinosti, ali one su znak svega onoga što se čini. Sve to držim izvanrednim, i ne povezujem to sa svojom osobom, nego to smatram znakom volje za pripadanjem toj zajednici u vjeri, i služenjem svima međusobno. Pokazati tu solidarnost, i prepustiti da nas u tome nadahnjuje Gospodin, to je nešto što osjećam te bih zbog toga želio zahvaliti od srca.

Sveti Oče, govorili ste o iskustvu zajednice. Sada ćete doći u Njemačku drugi put nakon izbora za Papu. Sa Svjetskim danom mladeži, a možda i na neki način sa svjetskim nogometnim prvenstvom, ozračje se u određenome smislu promijenilo. Stječe se dojam da su Nijemci otvoreniji prema svijetu, da su snošljiviji i radosniji. Što biste još željeli od nas Nijemaca?
Rekao bih da je, naravno, već krajem Drugoga svjetskog rata započela unutarnja preobrazba njemačkoga društva, kao i njemačkoga mentaliteta, koje je ponovnim ujedinjenjem još ojačano. Puno smo se dublje uključili u svjetsko društvo i, naravno, njegov nas je mentalitet i promijenio. Tako izlaze na vidjelo i vidici njemačkoga karaktera kojih drugi nisu bili svjesni. I možda smo bili malo previše prikazani kao uvijek disciplinirani i suzdržani, što ima određeni temelj. Ali, ako se sada i bolje vidi ono što svi vide, mislim da je to lijepo: Nijemci nisu samo suzdržani, točni i disciplinirani, nego su i spontani, veseli i gostoljubivi. To je jako lijepo, i to želim: da te vrline još više rastu, te da i od kršćanske vjere dobiju zanos i trajnost.