Otac Ermanno Toniolo o svetkovini Uznesenja Marijina
(17. kolovoza 2006. – RV) Sigurni smo da Marija iz visine prati naše korake, umiruje
nas u času tmine i oluje, i ohrabruje nas svojom majčinskom rukom – kazao je Sveti
Otac tijekom jučerašnje audijencije, osvrnuvši se ponovno na svetkovinu uznesenja
Blažene Djevice Marije na nebo. Govoreći o važnosti i značenju te svetkovine, u Hrvatskoj
popularno zvane Velika Gospa, u razgovoru za našu radio postaju otac Ermanno Toniolo,
profesor mariologije, kazao je kako je od svih marijanskih blagdana ovoj najviše štovan
u narodu, poglavito na Istoku. S obzirom na duboko teološko značenje ovoga blagdana,
možemo govoriti o prvome početku, o Bogu Ocu. Sveti je Otac cijelome svijetu uputio
encikliku 'Bog je ljubav: sve proizlazi iz Boga-ljubavi. Nacrt ljubavi se ostvaruje
u povijesti. Ta povijest nije obilježena samo krvlju, ratovima i proturječjima koja
su ljudsko djelo, naprotiv u njoj Bog tajanstveno djeluje, jer nakon što je poslao
svoga Sina, svi se po Njemu mogu spasiti, postati jedno tijelo, jedna obitelj u blaženoj
vječnosti. Izričaj, dakle, Bog je ljubav govori da svi ljudi, sudjelujući danas u
vječnoj punini Njegove milosti, sutra mogu sudjelovati u vječnoj punini Njegova blaženstva,
a to se ne može opisati niti predočiti. Marija je savršeni uzor toga. Na primjedbu
kako je dogma proglašena nakon gotovo 2000 tisuće godina, odgovorio je kako proglašenje
dogme treba proći dug, oprezan i razuman put, jer proglasiti dogmu znači izreći konačnu
istinu. Kako bi se došlo do konačne istine, odnosno božanske istine, potrebni su biblijski
i tradicijski temelji, treba posegnuti za ogromnom metodološkom kategorijom, a posebice
cijela Crkva treba biti sukladna da već postoji takozvani sensus fidei, odnosno osjećaj
– uvjerenje vjerničke zajednice. Istina je o Marijinu uznesenju na nebo bila prihvaćena
u svim Crkvama, u srcu svih ljudi. Ne može Ona koja je rodila Boga biti oskvrnuta
grijehom, ne može umrijeti Ona koja je Bezgrješna; ne može Ona – punina svetosti dijeliti
sudbinu grješnika. Vjernički osjećaj nam kaže da je Ona morala imati jedinstven svršetak,
upravo zato jer joj je takav početak; poseban joj je život, suradnja s Kristom, posebice
je neponovljiv i jedinstven njezin odnos s Bogom, te njezino božansko materinstvo.
Dakle, proglašenje je dogme, tako reći, stavljanje točke na ono što je cijela Crkva
uvijek osjećala i živjela – istaknuo je o. Ermanno. Na upit što ova svetkovina govori
današnjem čovjeku, kazao je kako prije svega možemo reći, polazeći od Boga, da smo
miljenici Božji. Bog nas je predodredio za slavu. Sve nas je predodredio – sjetimo
se svetoga Pavla – da budemo njegovi sinovi, bezgrješni i sveti u ljubavi. Već nas
je proslavio u Kristu, rekao bi sveti Pavao u poslanici Rimljanima; već sjedimo na
nebesima s Kristom. Dakle, svi smo već proslavljeni iako još ne vidimo ostvaren ovaj
Božji nacrt. Bog je vjeran i učinit će obećano. Smisao, dakle, toga blagdana jest
sigurnost da nas Bog ljubi – zaključio je otac Toniolo.