Papa u Castel Gandolfu slavio svetkovinu Marijina Uznesenja
(15. kolovoza 2006. – RV) Na današnju svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije,
papa Benedikt XVI. je, tijekom podnevnoga nagovora prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja
u Castel Gandolfu, zazvao Mariju, Kraljicu mira, kako bi izmolila slogu u cijelome
svijetu. Sveti je Otac govorio o utješnoj istini vjere Marijina uznesenja na Nebo;
u njezinoj proslavi – napomenuo je Papa – kršćanski narod koji hodočasti poviješću
nazire ostvarivanje svojih očekivanja i sigurni znak nade. Marija je primjer i potpora
za sve vjernike: ohrabruje nas da ne izgubimo pouzdanje pred teškoćama i neizbježnim
svakodnevnim problemima. Jamči nam svoju pomoć i podsjeća nas da je bitno tražiti
i misliti na ono što je gore, a ne na zemaljske stvari – dodao je Sveti Otac. Obuzeti
svakodnevnim poslovima, naime, dolazimo u opasnost pomisliti da je ovdje, na ovome
svijetu na kojemu smo samo u prolazu, krajnji smisao ljudskoga postojanja. Naprotiv,
Raj je stvarni cilj našega zemaljskog hodočašća. Koliko bi drugačiji bili naši dani
kada bi ih nadahnjivao taj vidik! Tako je bilo kod svetaca. Njihovi životi svjedoče
da, kada se živi srcem uvijek upravljenim prema nebu, zemaljske se stvarnosti žive
u njihovoj pravoj vrijednosti jer ih osvjetljuje vječna istina božanske ljubavi –
napomenuo Papa te zazvao Gospin zagovor za mir. Kraljici mira, koju motrimo u nebeskoj
slavi, želio bih još jednom povjeriti strepnje čovječanstva u svakom dijelu svijeta
izmučenoga nasiljem – kazao je Sveti Otac. Papa se potom sjedinio sa svima koji su
se u Svetištu Naše Gospe u gradu Harissa u Libanonu okupili na euharistijskome slavlju
koje predvodi kardinal Roger Etchegaray. Kardinal je otputovao u tu zemlju kao posebni
Papin izaslanik, kako bi donio utjehu i konkretnu solidarnost svim žrtvama sukoba,
te kako bi molio za veliku nakanu mira. Sveti je Otac također izrazio svoje zajedništvo
i s pastirima i vjernicima Crkve u Svetoj zemlji, okupljenima u Bazilici Navještenja
u Nazaretu oko nadbiskupa Antonija Franka, papinskoga predstavnika u Izraelu i Palestini,
kako bi molili na istu nakanu. Na koncu je Sveti Otac svoje misli upravio i na druge
zemlje potresene dramatičnim ratovima. Moje su misli upravljene i prema dragome narodu
Šri Lanke kojoj prijeti pogoršanje etničkoga sukoba; prema Iraku, u kojemu strahovito
svakodnevno krvoproliće udaljuje izglede za pomirenje i obnovu. Neka Marija izmoli
za sve osjećaje razumijevanja, volju za dogovorom i želju za slogom! – kazao je na
koncu Sveti Otac. U mnoštvu hodočasnika koji su se okupili u Castel Gandolfu na
današnjoj podnevnoj molitvi, bila je i skupina hrvatskih vjernika. (15. kolovoza
2006. – RV) Prije podnevne molitve Anđeo Gospodnji, Sveti je Otac u
papinskoj župi svetoga Tome da Villanova u Castel Gandofu, slavio Misu za svetkovinu
Marijina uznesenja na nebo. Papa Benedikt XVI. je istaknuo kako na Marijinu licu možemo
vidjeti Božju ljepotu i, po njezinu uzoru, iskusiti da Božja ljubav uvijek pobjeđuje
zlo. Marija, Božje prebivalište, pokazuje nam put kako bismo pronašli pravu sreću.
U improviziranome nagovoru Sveti je Otac istaknuo kako nam Marija svjedoči da u povijesti
ne pobjeđuje mržnja nego Božja ljubav, a s tom ljubavlju prevladava mir. Osvrćući
se na prvo čitanje, uzeto iz Knjige Otkrivenja svetoga Ivana, istaknuo je kako Bog
pobjeđuje zmaja, simbol svih očitovanja svjetskoga nasilja. Tu je tvrdnju popratio
molitvom Mariji: Molimo Mariju, Kraljicu mira, da pomogne za pobjedu mira, danas. Marija
je blažena za sve naraštaje, jer je vjerovala, jer je sjedinjena s Bogom i s njim
živi. Marija je – rekao je nadalje Papa – na zemlji pripremila prebivalište za Boga
s dušom i tijelom, tako je nebu otvorila zemlju. U tome je cijeli sadržaj dogme Marijina
uznesenja u nebesku slavu. Potom je pojasnio osnovno značenje Elizabetinih riječi
upućenih Mariji „Blago onoj koja povjerova“. Prvi i osnovni čin kako bismo našli prebivalište
u Bogu i s njim konačnu sreću jest vjerovati. A vjera je, vjera u Boga koji se očitovao
u Isusu Kristu i kojega slušamo u Božjoj riječi Svetoga pisma. Vjerovati, rekao je
Sveti Otac, ne znači pridodati drugim mišljenjima još jedno mišljenje. Ako Bog ne
postoji, život je doista prazan, prazna je budućnost. Ako Bog, naprotiv, postoji,
sve se mijenja, život je svjetlost, naša je budućnost svjetlost, imamo također putokaz
za život. Marija osim ovoga temeljnog čina vjere, koji je životni, u hvalospjevu Veliča
dodaje: protegnu svoje milosrđe nad onima koji ga se boje. Govori, dakle, o Božjem
strahu. Strah - pojasnio je Papa - nije tjeskoba, budući da kao djeca nemamo tjeskobe
pred Ocem. Strah Božji je osjećaj odgovornosti koju trebamo imati, odgovornost za
dio svijeta koji nam je povjeren u našem životu. Dobrim upravljanjem tim dijelom svijeta
i povijesti, što smo mi, služimo pravednoj izgradnji svijeta, odnosno pobjedi dobra
i mira. U dupkom punoj župskoj crkvi, molilo se za mir na Bliskome istoku, a Sveti
je Otac želio istaknuti da upravo gledajući Marijino lice, možemo vidjeti Božju ljepotu,
njegovu dobrotu i njegovo milosrđe.