(11. kolovoza 2006. – RV) Crkva danas slavi liturgijski spomen svete Klare Asiške.
Živjela je u XIII. stoljeću, a po uzoru na svetoga Franju Asiškoga željela je u apsolutnome
siromaštvu i poniznosti nasljedovati Krista. Njezinu duhovnost žive klarise, klauzurne
sestre, koje žive po njezinu pravilu. Govoreći o svetoj Klari u razgovoru za našu
radio postaju, sestra Cristina od Duha, redovnica u asiškome samostanu svete Colette,
kazala je kako je Klara u svetome Franji našla odgovor žeđi za novom duhovnošću, a
Franjo je bio uvjeren kako je Evanđelje za sve, te da svaki pojedinac može nasljedovati
i živjeti život siromašnoga Isusa. Klara je žena u pravome smislu riječi, ona svoju
ženstvenost nije ostavila na vratima otajstva, nego ju je cjelovitu, malo pomalo,
posvetila Gospodinu Isusu, svojim sestrama, braći i Crkvi. S Gospodinom se zaručila
u njegovim otajstvima poniznosti, siromaštva i poniženja. Franjo je smatrao da su
siromaštvo, siromasi, siromašni i raspeti Krist naše bogatstvo. Bogatstvo Crkve jest
naše oslobađanje od samoljublja, posjedovanja, svih strasti i pričinjavanja po kojima
postajemo robovi. Naprotiv, siromašni Isus, siromasi te življeno i prihvaćeno siromaštvo
oslobađaju nas i omogućuju nam živjeti po Evanđelju – istaknula je sestra Cristina.
Na upit kako danas otkriti i živjeti Klarinu duhovnost, kazala je kako svi žudimo
za slobodom, za velikom ljubavlju koja bi prožimala cijeli život; za stalnom istinski
življenom duhovnošću, a ne skrivenom ili samo u „jakim“ vremenima. Klara je u svemu
tome učiteljica. Ona se razoružala, i živjela je s Gospodinom i u Gospodinu razoružanom
u Euharistijskome kruhu. Po mome mišljenju, ljubav koja se utjelovljuje, koja se ponižava,
koja prepušta da je razoružaju, koja s praznim i otvorenim rukama leti visoko, potrebna
je u vremenu kad posjedovanje, življenje odnosa u obliku vlasti, erotizma ili čak
suparništva, često čine da dan za danom gubimo ljepotu života, odnosa, i Božje ljubavi
očitovane preko braće. Evanđelje je vječno i za sva vremena, a sveta Klara nam je
dala Evanđelje kao životno pravilo – zaključila je sestra Cristina.