Zakon o oprostu i dragovoljačke udruge

(09. kolovoza 2006 – RV) U Italiji su se mobilizirale brojne dragovoljačke udruge kako bi onima koji napuštaju zatvor, nakon stupanja na snagu zakona o oprostu, pružile potporu. Brojni od njih slijede program ponovnoga uključivanja u društvo. Međutim, u javnosti je zavladala zaprepaštenost zbog puštanja na slobodu nekih zatvorenika koji su počinili teška zlodjela. Govoreći o novonastaloj situaciji u razgovoru za našu radio postaju, Luca Massari, odgovoran za zatvore pri milanskome Caritasu, kazao je kako su osobe koje napuštaju zatvore, ili većina njih, uvjerene da imaju mjesto na koje se mogu vratiti. U brojnim slučajevima ovaj oprost ujedinjuje obitelji: ima očeva ili djece koji se vraćaju kući. Ako te osobe imaju potporu, oprost može biti prigoda za ispit savjesti i samokritiku, te za promjenu načina života. S nekim zatvorenicima smo započeli preodgojni proces, uključivanje u radni proces u zatvoru, i stigli do kraja izdržavanja kazne. Premda su ti procesi ubrzani, oni idu u pozitivnome smjeru. Te su osobe doista odlučile ne baviti se više kriminalom. Kako bi njihova odluka sazrjela i postala vjerodostojna, treba im prigoda u životu, a mi im nastojimo ponuditi alternative. Zaista ima osoba u kojima takva odluka nije sazrjela i zbog toga je nastalo alarmantno stanje: aktiviraju se prihvatni centri; naši centri rade prekovremeno, ali treba malo sačekati prije nego se iziđe s ozbiljnim vrjednovanjem stanja. Neke su od tih osoba zbog teškoga osobnog stanja, ili zbog toga što su donijele pogrješne odluke živjele na nezakonit način. Činimo sve kako bismo takvima ponudili druge mogućnosti. Najteže je stanje stranaca. Znamo da većina nema dozvolu boravka u Italiji i da im se naređuje da napuste zemlju – kazao je Massari.
Don Oreste Benzi, utemeljitelj udruge „Papa Ivan XXIII.“, kazao je pak kako je oprost veliki dar koji je bio potreban, ali je sličio otvaranju kokošinjca, odnosno svi su pitali kamo će oslobođeni zatvorenici? Doista je istina da posebno stranci ne znaju što napraviti. Trebalo je prije razraditi program kako pomoći ljudima, kako bi, kad iziđu iz zatvora, imali nekakvo uporište. Ministarstvo unutarnjih poslova sada pokušava nešto napraviti, te nas je s drugim udrugama pozvalo kako bismo mu izišli ususret. Na primjedbu kako je javnost s dvojbom prihvatila oprost, primijetio je kako su neke osobe već pokušale učiniti ubojstvo, ali, i napomenuo da zbog te činjenice ne trebamo kritizirati čin koji je bio potreban. Problem je u tome što osuđujemo one koje ne poznajemo, i onda, umjesto da ih gledamo kao osobe koje su počinile kazneno djelo, mi ih vidimo kao zatvorski višak, odnosno kao ljude koji su na slobodi jer nema mjesta u zatvorima – zaključio je don Oreste.