Izgradnja bogoštovnih mjesta, teološko obrazovanje, pastoralna pomoć, potpora
kleru i misionarima, te humanitarna pomoć – glavna su odredišta za sredstva koja prikuplja
djelo papinskoga prava „Pomoć Crkvi u nevolji“, a koje je krajem srpnja predstavilo
proračun za 2005. godinu. Zahvaljujući iznosu od 74 milijuna eura, prikupljenih među
dobročiniteljima u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi i Australiji, bilo je moguće
ostvariti 5852 nacrta u 145 zemalja u svijetu. Pomoć Crkvi u nevolji djelo je papinskoga
prava, koje je, u svrhu potpore progonjenoj i trpećoj Crkvi, 1947. godine utemeljio
otac Werenfried van Straaten, poznat pod nadimkom „Speckpater“, jer je svoje djelovanje
započeo skupljajući slaninu za siromašne obitelji Srednje Europe. Završni proračun
za 2005. godinu drži se krajnje pozitivnim, s povećanjem od 6,5% u odnosu na prethodnu
godinu. Među istaknutim nacrtima spominje se izgradnja grkokatoličkoga sjemeništa
Duha Svetoga u Lavovu, u Ukrajini, za 250 sjemeništaraca; zatim u Nigeriji, gdje su
kršćani često podvrgnuti nasilju muslimanskih ekstremista, bit će im darovano 100.000
primjeraka Biblije za djecu. Osim toga, za teološku formaciju predviđeno je 400 stipendija. Centar
za ljudski razvoj u Faisalabadu, u Pakistanu, organizirao je ljetni kamp za više
od 70 kršćanske i muslimanske djece koji pohađaju školu u jednoj od tamošnjih župa,
a koji si ne mogu platiti ljetovanje. Muslimanska djeca, kojih je 15-ak, odlaze svakoga
dana u kamp, dok je 63 kršćanske djece smješteno u dvije obližnje katoličke škole.
Župa skrbi o pučanstvu koje naseljava jedno od najsiromašnijih područja pakistanskoga
dijela pokrajine Punjab, gdje je vremenom nastalo 70 malih naselja u kojima živi oko
7000 katolika. U organizaciji ljetnoga kampa pomogli su i tamošnji stanovnici koji
su dragovoljno ponudili svoju pomoć. Ashfaq Masih, ravnatelj Škole svetoga Petra,
napomenuo je u razgovoru za agenciju AsiaNews kako se u kampu poučavaju kako praktične
stvari, tako i, poglavito, vrednote važne za ljudski rast. Kršćanski učenici su pak,
sa svoje strane izrazili radost zbog ove mogućnosti koja im je pružena, ne samo zbog
toga što tako mogu provesti ljeto učeći nove stvari, već i zbog toga što se osjećaju
slobodnijima za razmišljanje o vrednotama Evanđelja, kao i za sudjelovanje svakoga
dana na Svetoj Misi, koja se u područjima gdje oni inače žive služi neredovito.