Profesorica Castelli o Amazoniji

(28. srpnja 2006. - RV) Poticati međunarodnu suradnju kako bi se očuvalo šumu Amazonije i njezine riječne slivove koji imaju važnu ulogu u očuvanju klimatske stabilnosti, hidrogeoloških ciklusa i biološke različitosti – to je obveza koju su usvojili sudionici simpozija „Religija Znanost i Okoliš“, nedavno održanoga u Manausu u Brazilu na inicijativu carigradskoga ekumenskog patrijarha Bartolomeja I. Znanstvenici, ambijentalisti, vjerski čelnici i novinari, okupljeni na skupu „Amazonija – izvor života“ pozvali su na poštivanje konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama kao i međunarodnih sporazuma, te zakazali održavanje sljedećeg simpozija na Sjevernom polu.
U razgovoru za našu radio postaju o netom održanome simpoziju, profesorica Melania Cavalli, koja je sudjelovala u njegovu radu, kazala je kako se s jedne strane Amazonija očituje kao poprište sukoba ovisnih o globalizaciji tržišta, a s druge je pak privržena stanju same regije. Brojni su sukobi povezani s iskorištavanjem tla. Kad se govori o Amazoniji, misli se na netaknuto područje napučeno domorodcima. Naprotiv, u amazonskome području 70% stanovništva živi u urbanim sredinama. Ako se malo bolje promatra, zamjećujemo kako je riječ o prisilnoj urbanizaciji, jer postoje snažni interesi velikih kompanija za plantažno iskorištavanje tla; one su, naime, često nezakonitim putom, potjerale lokalno stanovništvo. Te osobe, naviknute na održiv odnos s tlom, prisiljene su živjeti u prigradskim naseljima, u neprikladnim uvjetima. U programu su zatim veliki infrastrukturni nacrti poput prometnica, brana i plinovoda, koji bi području mogli prouzročiti probleme, jer mogu dovesti do dijeljenja teritorija amazonskih šuma, stavljajući na kocku njegovu netaknutost te istovremeno stvarajući nove granice za nesvojstveno služenje šumama. Zaista bismo mogli izgubiti ovaj veliki spremnik biološke različitosti, kisika, i glavnoga čimbenika u reguliranju efekta staklenika – istaknula je profesorica Cavalli.
Na upit je li moguće odrediti strategije za vlade, odgovorila je kako je prva strategija promicati oblike održivoga naseljavanja i korištenja tla. Ta je strategija često povezana s ponovnim usvajanjem lokalne „mudrosti naseljavanja“. Drugi veoma važan vidik odnosi se na oblike plaćanja za usluge koje pruža priroda, u ovom slučaju šumâ, kao i one vodâ: U Amazoniji se nalazi 30% sveukupnog brazilskog vodnog bogatstva. Treći vidik se odnosi na potporu lokalnim udrugama i osobama koje svaki dan riskiraju život braneći šume. Nažalost, na stotine je života žrtvovano upravo zbog velikih interesa koji vladaju za to područje – zaključila je Castelli.