50. obljetnica pokreta 'Dragovoljci Božji'

(28. srpnja 2006. – RV) Ruske su oklopne snage 1956. godine ušle u Mađarsku, i tada je započeo niz mračnih godina, zatiranje slobode i progon Katoličke Crkve. Kao paradoks iste je godine u Budimpešti nastao pokret zauzetih laika kršćana, koji se postupno proširio na cijeli svijet. Riječ je o pokretu „Božji dragovoljci“, za koji se može reći da je ogranak poznatijeg Pokreta fokolara koji je ustanovila Chiara Lubich. Za proslavu 50. obljetnice, više od 10 tisuća Dragovoljaca okupit će se od 14. do 16. rujna u gradu iz kojega su krenuli, u Budimpešti. U razgovoru za našu radio postaju, Iole Muccicone, član pokreta zaposlen u Državnoj upravi, kazao je kako je pokret laički ogranak fokolarina; a njegovi su članovi, muškarci i žene svih rasa, nacija i kultura, pozvani radikalno slijediti Boga. Naše zvanje ne zahtijeva napuštanje oca, majke i djece, premda to traži u duhovnome smislu, nego zahtijeva da ostanemo u svijetu, ali da se i ne poistovjetimo sa svijetom. Dragovoljci slijede duhovnost fokolarina imaju isti cilj, odnosno jedinstvo ljudskoga roda. Treba se prisjetiti 1956. godine, poznatih mađarskih događanja, kad se papa Pio XII. svijetu obratio riječima: „Bog, to je ime izvor svakoga prava, pravde, slobode; neka odzvanja u parlamentima, na trgovima, u kućama, u tvornicama.“ Kao odgovor na taj poziv, po nadahnuću Chiare Lubich, nastali su Dragovoljci čiji je program vratiti Boga na sva mjesta: parlamente, tvornice, kuće – istaknuo je Muccicone. Na upit o sadašnjem stanju pokreta, odgovorio je kako su se Dragovoljci na tihi način proširili po cijelome svijetu. Vodimo pokrete koji okupljaju ljude dobre volje na svakome području društvenoga života, poglavito tamo gdje se zbog bijede, ne samo materijalne, živi razjedinjenost; živeći u svijetu želimo učiniti da božansko prodre u razne stvarnosti i da ih mijenja. Budući da smo rasprostranjeni po cijelome svijetu, dragovoljci žive u raznolikim kontekstima: od afričkoga do onoga na Dalekom istoku, sve do naših bogatih i izbezumljenih društava na Zapadu – kazao je i dodao kako je član Božjih dragovoljaca uronjen u svakodnevicu. Naš uzor je Marija, koju je Chiara Lubich nazvala „Prijestoljem mudrosti i Majkom kuće“. U tome vidimo veličinu izazova koji su pred nama. Ratovi i nesreće i nas zabrinjavaju, ali svakodnevni život, normalan život treba obilježavati Dragovoljca, u taj život želimo unijeti umjetnost ljubavi koja dolazi iz Evanđelja – zaključio je Iole Muccicone.