Šahovsko vođenje međunarodne političke rasprave je sredstvo vlasti, a ne demokracije

(12. srpnja 2006. – RV) Američki pregovarač za Sjevernu Koreju, Hill, vratio se u Peking. Vode se užurbani dogovori kako bi se Sjevernu Koreju privoljelo na pregovore nakon njezina isprobavanja raketa. U Peking su se vratili šef kineskoga pregovaračkoga tima te jedan visokorangirani pregovarač Sjeverne Koreje. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda je odgodilo glasovanje o eventualnim sankcijama protiv Sjeverne Koreje. Osim Kine, Rusija i Južna Koreja zagovaraju diplomatsko rješenje krize, posebice Kina zagovara pregovore između šestorice: Sjeverne i Južne Koreje, Kine, Sjedinjenih Država, Japana i Rusije. O izbijanju u prvi plan korejske krize, u razgovoru za našu radio postaju Luigi Bonanate, profesor međunarodnih odnosa na sveučilištu u Torinu, kazao je kako se nama pričinja da se u međunarodnoj politici uvijek počinje iznova. Sjeverno korejsko pitanje poteže se od 1989. godine. Sjeverna je Koreja uvijek tvrdila kako ima pravo na vlastitu nuklearnu politiku, uvijek je odbijala nadzor i suradnju, ali je također istovremeno pregovarala sa Sjedinjenim Državama. U tim pregovorima postoje pauze i razdoblje frenetične aktivnosti. U zatišje pregovora sa Sjevernom Korejom, Sjedinjene su Države uključile najprije Irak s oružjem masovnoga uništavanja. Budući da to oružje nije pronađeno, onda je u prvi plan iskočilo iransko nuklearno pitanje, kao da nije bilo drugih problema. Dobro znamo kako je predsjednik Bush prije nastale krize išao „blagosloviti“ indijsku atomsku bombu, što je protiv svih načela Međunarodnoga ugovora o zabrani širenja nuklearnoga naoružanja. Imajući u vidiku taj scenarij, jasno je kako nam se pričinja da je riječ o diplomatskim utakmicama u kojima se nuklearno pitanje – u slučaju Koreje dalekometne rakete – rabi u druge svrhe. Kad se u jednome pravcu ne može ostvariti zamišljena politika, onda se namjerno otvara drugi pravac – istaknuo je profesor i dodao da bi se građani, nacionalno javno mnijenje svjetskih država trebali više zanimati za međunarodnu politiku kako bi prisilili Sjedinjene Države na zajedničko i djelotvorno rješavanje kriznih stanja. Šahovsko vođenje međunarodne političke rasprave je sredstvo vlasti, a ne demokracije – istaknuo je profesor. Na primjedbu kako je Kina odbacila japansku rezoluciju predstavljenu Ujedinjenim narodima, kazao je kako Kina ne može ni više ni manje zabrinjavati nego bilo koja druga država. Treba reći istinu, Kina je veoma tajanstvena. Možemo reći da ona ne želi miješanje u svoje unutarnje probleme. Sjeverna Koreja je prostorno veoma blizu Kini, upravo je stoga zapriječila Japan; kao da želi reći kako treba o korejskome pitanju zajedno razgovarati. Ne treba zaboraviti da je Kina jedina država koja bi mogla preživjeti nuklearni napad, zato je logično da se tako ponaša. Kad je u pitanju Azija, Kina poziva na smirenost, na zajednički dogovor. Japan je mala zemlja, želi postati stalni član Vijeća sigurnosti, a godinama nije nazočan na pozornici međunarodne politike, onda nenadano na ovaj način iskoči u prvi plan. Kineski, istočnjački duh je vičan meditiranju i smirenosti, stoga se kinesko držanje može pokazati izvrsnom strategijom – zaključio je profesor.