Giulio Andreotti o uzrocima blisko-istočne krize

(24. srpnja 2006. - RV) Sukob u Libanonu je izbio u prvi plan međunarodne diplomacije. Condoleeza Rice, američki državni tajnik, neočekivano je stigla u Beirut, glavni grad Libanona, i uputila žuran apel „za prestanak borbi pod pravednim uvjetima“, te je izrazila spremnost surađivati sa Sirijom u rješavanju blisko-istočne krize. Zaraćene strane ne ulijevaju previše optimizma: vođa Hezbollaha, Hassan Nasrallah, poručuje kako neće obustaviti raketiranje Izraela, a izraelski premijer Olmert je izjavio kako će kriza između Izraela i Hezbollaha „veoma dugo trajati“. Unatoč ratnim događanjima sve se više govori o mogućem primirju, što je predstavnik za vanjsku politiku Europske unije, Javier Solana, nazvao „realnom mogućnošću“ o kojoj će se u srijedu, 26. srpnja, raspravljati na mirovnoj konferenciji u Rimu. S izraelske pak strane odaslan je ohrabrujući signal: Izrael se ne bi protivio razmještanju mirovnih snaga Europske unije ili Sjeveroatlanskoga saveza u tim područjima.
Govoreći o bliskoistočnoj krizi u razgovoru za našu radio postaju, Giulio Andreotti, talijanski političar i doživotni senator, kazao je kako nitko ne govori o 500 tisuća palestinskih izbjeglica u Libanonu, koji nemaju nikakvu perspektivu. Oni očekuju da netko riješi njihov status, ali nitko im ne jamči alternativu koja bi bila znak za druge Palestince. Unutar Hamasa postoje snage koje vjeruju samo u nasilje, ali postoje i one koje su za političko rješavanje krize. Ako se ovima ne ponudi stvarna potpora da nastave u tome pravcu, onda će imati prevlast oni koji su za nasilje. U bliskoistočnoj krizi je sve povezano. Ako se nađe rješenje za izbjeglice, onda će oni izolirati one koji zagovaraju nasilje, a rješavanjem izbjegličkoga pitanja uklonit će se glavni adut mržnje – zaključio je Andreotti.