Tijekom minuloga rata u Bosni i Hercegovini na meti su bila kulturna dobra: crkve,
samostani, groblja i džamije. Procjenjuje se kako je od dva milijuna knjiga i rukopisa
uništeno više od 80%. I danas brojni kulturni spomenici, poglavito katoličke crkve
i redovnički muški i ženski samostani, ako nisu sravnjeni sa zemljom, vape za obnovom.
Nihad Čengić, sarajevski arhitekt, u razgovoru za našu radio postaju kazao je kako
su, ono što nije rat uništio, uništili nestručni restauratori. Malo je toga restaurirano,
i to samo u velikim gradovima. Kulturni spomenici izvan većih centara, nažalost, i
dalje propadaju. Ogromni je novac iz arapskih emirata dospio u BiH, ali novac nije
iskorišten za obnovu porušenoga. Naš je islam tradicionalan, džamije su bile oslikane
i pune umjetnina. Arapski emirati žele u BiH proširiti ortodoksni islam, zato su gradili
nove džamije kako bi olakšali njegovo širenje. Ako su i popravili koju džamiju, onda
su popravili samo zidove, a uništili njezin duh, odnosno sve ono što je bilo lijepo–
istaknuo je Čengić. Na upit kako narod živi uspostavljeni mir, odgovorio je kako narod
u Bosni i Hercegovini živi loše, potišten je, jer u Bosni i Hercegovini vlada primirje.
U stvari, rat nije prestao nego je riječ o prekidu ratovanja na neodređeno vrijeme.
Europska unija se ne izjašnjava kakvu želi Bosnu i Hercegovinu. Napokon, kako možemo
govoriti o obećanjima i budućnosti, ako su još na slobodi dva najtraženija ratna zločinca
koji utječu na političko događanje te zemlje – zaključio je Čengić.