(18. srpnja 2006. – RV) Papa Benedikt XVI. i Sveta Stolica s velikom pozornošću prate
razvoj događaja na Bliskome istoku. Nakon snažnih apela za mir koje je Sveti Otac
uputio tijekom podnevnoga nagovora 29. lipnja i u nedjelju, uslijedio je poziv državnoga
tajnika kardinala Angela Sodana, na dijalog među stranama. Veliku je zabrinutost zbog
bliskoistočne krize izrazio i kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskoga
vijeća za pravdu i mir, te je, osvrnuvši se na Papine riječi tijekom podnevnoga nagovora
u nedjelju, 16. srpnja, ponovno istaknuo kako širenje ratnih akcija pobuđuje veliku
zabrinutost, posebice za sudbinu civilnoga pučanstva. Stanje je slojevito, teško objašnjivo,
i takvo da prijeti miru i sigurnosti ne samo na tom području, već u cijelome svijetu,
kao što je prošloga petka istaknuo državni tajnik kardinal Angelo Sodano. Međutim,
u takvome scenariju nasilja i okrutnoga suprotstavljanja, odlučno valja odbiti kako
terorističke napade jednih, tako i vojne odmazde drugih, budući da su sve to kršenja
prava i najosnovnijih načela pravednosti – upozorio je kardinal Martino. Napomenuvši
nadalje kako je, u ovome scenariju, međunarodna zajednica, a posebice Ujedinjeni narodi,
bez odlaganja i prije nego sukob poprimi još teže razmjere pozvana promicati dijalog
i mir među suprotnim stranama, i uspostavljanje pravne države na tom području. Poželjno
je – dodao je kardinal – da države ne popuste kušnji tumačenja ovoga sukoba u političkome
ili ideološkome smislu, usporavajući tako ili čineći manje djelotvornim diplomatsko
zalaganje i humanitarnu pomoć za civilno stanovništvo. Kardinal je potom izrazio zadovoljstvo
zbog izjave koju su o Bliskome istoku objavili vođe zemalja članica skupine G8, a
koji su se izjasnili spremnima surađivati s Ujedinjenim narodima u uspostavljanju
mira na Bliskom istoku, te posebice, u primjeni dviju rezolucija Vijeća sigurnosti
koje se odnose na Libanon, priznat kao suverena država. Izjasnili su se također spremnima
za suradnju u ponovnome uspostavljanju dijaloga i suradnje između Izraela i Palestine,
u svrhu mira na Bliskome istoku. Takve znakove valja ohrabriti – naglasio je kardinal,
a potom upozorio kako valja voditi računa i o umiješanosti muslimanskih fundamentalističkih
pokreta - posebice mislim na Hamas i Hezbollah – u ove događaje koje bismo mogli nazvati
ratom. Ta činjenica stanje čini posebno zabrinjavajućim, budući da bi Sirija ili Iran
mogli sudjelovati u sukobu, povećavajući ideološko suprotstavljanje i izazivajući
još težu reakciju Izraela. Na koncu, ne treba zanemariti ni opasnost od korištenja
nuklearnoga ili oružja za masovno ubijanje, koje bi moglo obilježiti jednu tragičnu
stranicu u povijesti ljudske obitelji. Na upit novinara ima li, u ovoj situaciji,
riječi nade, kardinal je prije svega istaknuo kako je danas, više nego ikada, potrebno
vratiti smisao poslanja, odnosno, poziva Ujedinjenih naroda, koji su ustanovljeni
kako bi održavali mir … i sigurnost, i - kako stoji u Povelji Ujedinjenih naroda -
u tom smislu treba usvojiti zajedničke stvarne mjere za prevenciju i uklanjanje prijetnji
za mir. U današnjem se svijetu nijedan sukob ne može promatrati na lokalnoj razini,
zbog povezanosti s ljudskim, političkim i gospodarskim područjem, te zbog svojih mogućih
posljedica na mir i sigurnost u svijetu. Stoga je nužno da međunarodna zajednica postane
svjesna vlastite zajedničke sudbine i žurne potrebe mirnoga rješavanja krize, uspostavljanja
mira i pravne države, te pružanja humanitarne pomoći civilnome pučanstvu Bliskoga
istoka – upozorio je na koncu kardinal Martino. Otac Justo Lacunza s Papinskoga
instituta arapskih studija i islamistike, osvrnuo se u razgovoru za Vatikanski radio
na krizu na Bliskome istoku, koju je pogoršalo otvaranje libanonskoga fronta, te kazao
kako je – prema njegovu mišljenju – bilo za očekivati da će, u stanju teške krize
na Bliskome istoku, provokacije Hamasa dovesti do saveza između palestinske radikalne
skupine i članova Hezbollaha. K tome, taj je savez još obilježen jasnom vezom s Iranom
– kazao je o. Lacunza te istaknuo kako ga jako boli i iznenađuje ravnodušnost, a u
brojnim slučajevima i nemarnost, međunarodne zajednice. Daju se velike izjave o potrebi
dijaloga, mira i razvoja. Ali, kako bi se učinili konkretni koraci, treba poznavati
prave motive i razloge za sve ovo što se događa na Bliskome istoku. Osim toga jako
me zabrinjava i činjenica što sada imamo najmanje tri velika ratna područja: iračko,
afganistansko i bliskoistočno. To znači manje sigurnosti, veće cijene nafte, a naše
oči gledaju prema Srednjem istoku, ne kao na područje Svete zemlje, već kao ratnu
pozornicu. Doista se nadam da će se zajednica, neovisne nacije, zauzeti svim silama
kako bi riješile pitanjâ Bliskoga istoka, jer o miru na tom području ovisi i naša
budućnost – napomenuo je o. Justo Lacunza.