Povijesni hod Crkve promatran kroz razvoj i zbivanja papinskih predstavništava

(16. srpnja 2006. – RV) Povijesni hod Crkve promatran kroz razvoj i zbivanja papinskih predstavništava, odnosno nuncijaturâ, apostolskih izaslanstava i stalnih misijâ u međunarodnim organizacijama – u dva sveska, koje je objavila Vatikanska izdavačka knjižara, sažeta su dva stoljeća vatikanske diplomacije. Prvi je svezak pretisak knjige msgr. Giuseppea De Marchija iz 1957. godine, „Apostolske nuncijature od 1800. do 1956. godine“, a druga je naslovljena „Predstavništva i papinski predstavnici od druge polovice XX. stoljeća“, koju je uredio msgr. Antonio Filipazzi, dužnosnik u Odjelu za odnose s državama u Državnome tajništvu. U predgovoru za knjigu msgr. Filipazzija kardinal Angelo Sodano je napomenuo da je moguće primijetiti kako se u ograničenome vremenskom razdoblju polovice prošloga stoljeća – od kraja papinstva Pija XII. i poglavito tijekom pontifikatâ Pavla VI. i Ivana Pavla II. – nazočnost Svete Stolice u raznim zemljama putem svojih predstavništava povećala na doista izrazit način, te je svojom aktivnošću pri međunarodnim organizacijama stekla nove načine djelovanja. Stoga je jasno – dodao je kardinal – da su pape i Sveta Stolica znali to višestoljetno sredstvo papinske diplomacije prilagoditi novim potrebama ne samo poslanja Crkve u raznim krajevima svijeta, nego i njezinoj suradnji s raznim nacionalnim i međunarodnim društvenim instancijama, a u promicanju cjelovitoga dobra čovjeka. Na početku knjige daje se sažeti pregled razvoja papinskih predstavništava na svakom kontinentu i pri raznim međunarodnim organizacijama od kraja II. svjetskog rata do danas. U posljednjem dijelu knjige dani su kratki biografski podaci pojedinih papinskih predstavnika. Na taj način – pojasnio je kardinal Sodano - knjiga služi i kako bi se održalo živim sjećanje na toliko zaslužnih služitelja Svetoj Stolici, te kao ohrabrenje za bolje upoznavanje tih ljudi. Upravo vezano uz to, msgr. Antonio Samoré, u to vrijeme tajnik Svete kongregacije za crkvene poslove, predstavljajući knjigu msgr. De Marchija, napisao je kako su ti papini predstavnici ušli ili će ući u povijest zbog zbivanja u njihovim nuncijaturama, zbog borbi i progona koje su pretrpjeli, kao i zbog kulture i svojih spisa. Neki su si uništili i skratili život teškim i obimnim radom, duševnim trpljenjem, zbog nezdrave klime, te napora i premora. Ne nedostaju ni oni koji su preminuli na radu, a na neke od njih je još uvijek živo sjećanje zbog svetosti njihova života, ljubavi i dobrote duše – istaknuo je tada msgr. Samoré.