U Rimu organiziran okrugli stol o lobijima u Europi

(06. srpnja 2006. – RV) U globaliziranome svijetu, kao i u lokalnim stvarnostima, često se govori o nazočnosti „lobija“, izraza koji se ponekad koristi u različitim značenjima. U svrhu boljega razumijevanja „lobija“ i njihova uključivanja u demokratske ustanove, rimsko sveučilište Tor Vergata organiziralo je za 7. srpnja okrugli stol pod naslovom „Lobiranje je demokratsko sredstvo, te korisno za europski rast“. Među predavačima su profesori ekonomije, dužnosnici europskih ustanova, ali i američki stručnjaci za to područje.
Govoreći za Vatikanski radio o raznim „lobijima“ u Europi, te o njihovim odnosima s političkim procesima i utjecaju na gospodarstvo, Paolo Raffone, koji je objavio studiju o lobijima u Bruxellesu, pojasnio je kako ima nekih europskih, ali i izvaneuropskih zemalja, koje su vrlo dobro pripremljene za nove odnose s Europom na više razina, a u kojima su lobiji bitno sredstvo za međudjelovanje. Lobi je pojam koji izražava sposobnost utjecaja na odlučujuće procese, a utjecati znači primiti primjerenu pozornost od ljudi ili skupine ljudi koji trebaju donijeti odluke – kazao je nadalje Raffone. To je jedan način koji, ako je ispravan, on je i transparentan, i apsolutno isključuje klike i protekcionizam. Vrlo je natjecateljski, i temelji se na sposobnosti za upućivanje poruke u odgovarajuće vrijeme, na odgovarajući način, te pravoj osobi. U tome, u europskome sustavu, nitko ne može odlučiti za druge; stoga je važna sposobnost skupiti oko sebe i vlastitog interesa, zanimanje drugih, i tako stvoriti proširene većine različitih granica koje utječu na to da u postupku odlučivanja prevlada jedan smjer u odnosu na neki drugi. To je u svim demokratskim društvima stvarnost. Suvremene demokracije djeluju putem sudjelovanja iz nižega prema višem, i to na više razina. Lobi ne zamjenjuje demokratski sustav, naprotiv, on u njemu sudjeluje, ako je sustav tako organiziran da je to moguće. Tamo gdje lobiji imaju negativno značenje, vidi se da postoji suodnos s kašnjenjem demokracije, praktički je tu pomalo zastarjela demokracija u kojoj se ne koriste kanali transparentnosti sudjelovanja, nego poznavanja moćnoga u određenom sustavu – pojasnio je Paolo Raffone.
Na moguće opasnosti od sustava lobija, u razgovoru se za našu radio postaju osvrnuo Luigi Bonanate, profesor međunarodnih odnosa, te kazao kako ideju o parlamentarnoj, reprezentativnoj, demokraciji, čini nekoliko slojeva. Između pojedinog građanina i vlasti, velikih ustanova, postoji niz posredovanja. Demokracija među svojim obilježjima ima upravo i to da je ona veliki stroj posredništva; naravno, javnih, očiglednih, te se stoga o njima može izreći sud. Međutim, očigledno je, naprotiv, kako svaki put kada taj mehanizam, ispravan, objektivno demokratski, propusti koju česticu rezerviranosti, tajnosti, rasprave koja nije za javnost, tada lobi postaje relativno tajnovito sredstvo, i usporedno u odnosu na službene kanale. To tada postaje opasno – kazao je prof. Bonanate, te zaključio kako je stoga važno načelo javnosti, ništa ne smije biti tajno. Demokracija je javnost, rasprava, diskusija i transparentnost. Gdje nema transparentnosti znači da nešto nije u redu – kazao je na koncu prof. Bonanate.