U traženju opuštanja i odmora približava se vrijeme godišnjih odmora. Izabrana mjesta
za provesti ljeto i odmor veoma su različita, ponekad je riječ o zabavi i igri. U
razgovoru za našu radio postaju, otac Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinoga
doma, kazao je kako riječ odmor znači zaustaviti se, staložiti se, dopustiti da se
smiri sve ono što u našem djelovanju, u našem životu postane unutarnji kaos koji nam
priječi jasno vidjeti smisao života. Bog se je odmarao sedmi dan. Očito je da Bogu
nije potreban odmor, ali je nama bio potreban njegov nauk kako je odmor potreban –
primijetio je Cantalamessa. Na primjedbu kako je papa Pavao VI. govorio o filozofiji
odmora, kazao je kako riječ odmor dolazi od latinskoga glagola 'vacare', a on znači
suzdržavanje od običnih djelatnosti kako bi se usredotočili na nešto drugo. Doista
tu riječ nalazimo u biblijskome psalmu kad se poziva na odmor kako bi se shvatilo
da ima nešto što je najvažnije na svijetu, a to je Božja opstojnost. Papa Pavao VI.
je govorio kako je godišnji odmor suprotno od bježanja, otuđivanja, rastresenosti.
Odmor je u biti zaustavljanje svih drugih djelatnosti kako bi se posvema posvetili
onome što je najpotrebnije. Možda bi najljepši smisao praznika bio uspostaviti nutarnji,
duboki kontakt s korijenom našega bitka, to jest s Bogom – istaknuo je. Govoreći
o godišnjim odmorima, kazao je kako izvorno značenje riječi ferije, koja je već postala
sinonim za odmor, jest dani posvećeni bogoštovlju. Takav je smisao imala kod Rimljana,
a taj smisao je zadržala i u liturgijskome leksikonu, kad označava dane posvećene
Bogu. Odmor bi, tijekom godine, trebao biti vrijeme koje omogućuje da kontemplacijom
prirode, čitanjem Svetoga pisma, uđemo u svoju nutrinu, da uspostavimo kontakt s istinskim
smislom života. Veoma je znakovito što se u engleskome jeziku za to vrijeme rabi riječ
„Holydays“, a ona znači sveti dani, odnosno dani posvećivanja. Dakle, jasno je kako
je u početku shvaćanje te ljudske aktivnosti, koju zovemo odmor, bilo posvema različito
od sadašnjega koje vrijeme godišnjeg odmora shvaća kao vrijeme opuštanja, vratolomije
i nastranosti. Nije riječ o tome kako se za vrijeme ljeta ne treba opustiti i živjeti
bez svagdašnjih briga, nego o tome kako je odmor dar čovjeku kako bi otkrio nešto
novo; to nije vrijeme za ljenčarenje, da ga se upropasti, nego da ga se iskoristi
do maksimuma – zaključio je Cantalamessa.