Obitelj, ljudski život, te potpora siromašnima, bile su glavne teme govora Svetoga Oca novome urugvajskom veleposlaniku pri Svetoj Stolici

(30. lipnja 2006. – RV) Vrjednovanje obitelji, obrana ljudskoga života, te potpora Crkve siromašnima, a posebice seliocima – tri su glavne teme o kojima je papa Benedikt XVI. govorio Mariu Juanu Boscu Cayoti Zappettiniju, novome urugvajskome veleposlaniku pri Svetoj Stolici, primivši danas dopodne njegove vjerodajnice. Najviše su vrednote, ukorijenjene u srca ljudi, poput duše narodâ – tim je riječima Sveti Otac istaknuo važnost vrednota poput života i obitelji, temelja potpunoga razvoja ljudskoga dostojanstva. Papa je izrazio zabrinutost zbog nekih težnji koje nastoje ograničiti nepovredivu vrednotu samoga ljudskog života od začeća pa do prirodne smrti, a potom se zadržao na opasnostima koje prijete braku između muškarca i žene, te obitelji. Crkva – istaknuo je Sveti Otac – promiče kulturu života, i to ne samo zbog isključivo vjerskih razloga. Brojni dijele zabrinutost Crkve i zbog etičkih i racionalnih razloga. Papa je nadalje primijetio kako postoje neka obavijesna sredstva koja ocrnjuju ili ismijavaju veliku vrednotu braka i obitelji. Na taj način podupiru samoljublje i izgubljenost, umjesto nesebičnosti i žrtve, koji su potrebni kako bi se održala ta istinska glavna stanica ljudske zajednice – kazao je Sveti Otac te istaknuo kako obitelji treba pomoći izvršiti njezine neophodno potrebne zadaće. S druge pak strane, Papa je upozorio kako valja poštovati prava svojstvena obitelji, koja ne mogu biti rasipana u nazočnosti drugih oblikâ zajednica koje ju žele uzurpirati. Sveti se Otac potom osvrnuo na problem siromaštva, te napomenuo kako je postupak globalizacije stvorio nove mogućnosti, ali i nove opasnosti, s kojima se zemlje trebaju suočiti u dogovoru. Vlade na poseban način trebaju poštivati ljudska prava, poglavito iseljenika koji su primorani napustiti vlastitu zemlju u potrazi za boljim uvjetima života. U tom kontekstu, - kazao je na koncu Sveti Otac – življenje ljubavi Crkva smatra bitnom dimenzijom svojega poslanja; zbog toga ona surađuje s javnim ustanovama, kako se onima koji traže pomoć, nikada ne bi uskratila prijateljska ruka za nadvladavanje teškoća.