Na Svetoj Misi u vatikanskoj bazilici, na svetkovinu svetih Petra i Pavla bilo nazočno
izaslanstvo Carigradskoga ekumenskog patrijarhata; Sveti Otac na taj dan proslavio
55. obljetnicu svećeništva
(30. lipnja 2006. – RV) Na Svetoj Misi na svetkovinu svetih Petra i Pavla,
koju je u Bazilici svetoga Petra služio papa Benedikt XVI., bilo je nazočno i izaslanstvo
Carigradskoga ekumenskog patrijarhata. To je znak bratstva koji čini očiglednima želju
i zalaganje u nastavku hoda putem punoga jedinstva koje je Krist zazvao na sve svoje
učenike – ovim je riječima Sveti Otac u propovijedi opisao nazočnost izaslanstva Carigradskoga
ekumenskog patrijarhata u bazilici. Osjećamo da dijelimo žarku želju koju su jednom
izrazili patrijarh Atenagora i papa Pavao VI. – piti iz istoga Kaleža i zajedno jesti
Kruh koji je sâm Gospodin. U ovoj prigodi ponovno molimo da nam taj dar bude uskoro
udijeljen – kazao je Sveti Otac. Nakon podnevne molitve Anđeoskoga pozdravljenja,
Sveti se Otac susreo s izaslanstvom, te tom prigodom izrazio zahvalnosti izaslanicima
Bartolomeja I. Došli ste sjediniti svoju molitvu s našom, potaknuti zajedničkom obvezom
nastavka puta koji nas vodi do postupnoga uklanjanja svakoga nesklada u Zboru jedinstvene
Kristove Crkve – kazao je Papa, te kao prigodu za susret i bratski dijalog spomenuo
i opću skupštinu Međunarodnoga mješovitog povjerenstva za teološki dijalog između
pravoslavnih i katolika, koja će se održati u Beogradu. Taj događaj čini spontanom
želju za molitvom kako bi Duh Sveti prosvijetlio i užario naša srca, te ojačao zajedničku
volju za odgovaranjem na žarku Gospodinovu želju: „Ut unum sint“ (Neka budu jedno),
da Kristovi učenici, sjedinjeni u vjeri, cijelome svijetu zajedno naviještaju Njegovo
Evanđelje, kako bi svi, vjerujući u Njega, bili spašeni – kazao je Papa. Sveti je
Otac na koncu kazao kako želi poći na hodočašće u Tursku, odgovarajući tako na poziv
državnih vlasti te zemlje, Patrijarhata i lokalne katoličke zajednice, te kako bi
bio nazočan na proslavi blagdana svetoga Andrije, brata svetoga Petra. Bit će za mene
velika radost susresti se s Njegovom Svetošću Barotolomejem I., uzvraćajući mu tako
na njegove posjete Rimu. Siguran sam da će ova uzajamna razmjena ojačati crkveno bratstvo
i olakšati suradnju u našim zajedničkim pothvatima – istaknuo je Sveti Otac. Papa
Benedikt XVI. proslavio je na svetkovinu svetih Petra i Pavla 55. obljetnicu
svećeništva. Bio je 29. lipnja 1951. godine, kada je 24-godišnji Joseph Ratzinger,
zajedno s bratom Georgom, u katedrali u Freisingu primio svećenički red. Bio je prekrasan
ljetni dan koji ostaje nezaboravan, kao najvažniji trenutak moga života – ovim se
riječima papa Benedikt XVI. osvrnuo, u svojoj autobiografiji, na dan kada je zaređen
za svećenika. Susrevši se s mladima na Trgu svetoga Petra, 6. travnja ove godine,
u svrhu priprave za Svjetski dan mladeži, Sveti je Otac ispripovijedao kako je došao
do te odluke, u vremenu u kojemu je u Njemačkoj vladao nacistički režim. Glasno su
nam govorili: 'U novoj Njemačkoj neće više biti svećenika, neće biti posvećenoga života,
ne trebaju nam ti ljudi; potražite si neko drugo zanimanje'. Ali, slušajući upravo
te 'jake' glasove, u odnosu na surovost toga sustava neljudskoga lica, shvatio sam
da su, naprotiv, svećenici bili jako potrebni. Ta protivnost, vidjeti tu neljudsku
kulturu, potvrdila me u uvjerenju da nam Gospodin, Evanđelje, i vjera pokazuju pravi
put, te da se mi trebamo založiti kako bi taj put preživio – kazao je Sveti Otac.
Papa se također prisjetio kako je poziv na svećeništvo u njemu sazrjelo gotovo naravno,
iako nije nedostajalo teškoća. Znao sam da nije dostatno voljeti teologiju kako bih
bio dobar svećenik, nego je nužno biti uvijek raspoloživ prema mladima, starijim osobama,
bolesnima, siromašnima; potrebno je biti jednostavan s jednostavnima – kazao je između
ostaloga Papa te dodao – Teologija je lijepa, ali je nužna i jednostavnost riječi
i kršćanskoga života. I tako sam se pitao: hoću li biti u stanju živjeti sve to i
ne biti jednostran, samo teolog? Ali, Gospodin mi je pomogao, i posebice mi je pomoglo
druženje s prijateljima, dobrim svećenicima i učiteljima. Kako bi se prepoznao poziv,
važno je biti pozorni na geste Gospodina koji nam govori kroz događaje, ljude i susrete
– napomenuo je nadalje Papa te istaknuo kako je, međutim, iznad svega potrebno stvarno
ući u prijateljstvo s Isusom, u osobni odnos s Njime, kako bismo shvatili što On od
nas traži.