2006-06-14 18:27:32

Opća audijencija srijedom


(14. lipnja 2006. – RV) Krvna veza između Apostola Petra i njegova brata Andrije, evangelizatora grčkih naroda, i danas je, nakon dvije tisuće godina, znak koji uistinu čini sestrama Crkve Rima i Carigrada. Ovo je središnja pouka današnje kateheze Benedikta XVI. na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra na kojoj je nazočilo više od 30 tisuća vjernika. Papa je audijenciju završio pozivom na sutrašnju procesiju ulicama Rima, na svetkovinu Tijela i Krvi Gospodinove, nakon Mise u Lateranskoj bazilici.
Nakon Petra i njegova izvanrednog duhovnog i ljudskog iskustva, dolazi Andrija: ribar poput svoga brata Šimuna sve do susreta s Isusom, ali već “čovjek vjere i nade”, u traženju, učenik Krstiteljev ali spreman, čim je susreo Krista, otrčati Šimunu i reći: “Našli smo Gospodina”. Benedikt XVI. danas je govorio o drugom apostolu, koji je određen uživati “veliki ugled unutar prvih kršćanskih zajednica” ali poglavito prvi širiti Evanđelje među Grcima i na osobit način povezati dvije Crkve, rimsku i bizantsku.
“Andrija je, dakle, bio prvi među apostolima pozvan da slijedi Isusa. Upravo ga na temelju toga liturgija bizantske Crkve časti pod naslovom Protoklitos, što znači "prvozvani". (…) Stare tradicije u Andriji vide da je on bio navjestitelj Isusa grčkom svijetu. Petar je iz Jeruzalema preko Antiohije stigao u Rim kako bi obnašao svoje univerzalno poslanje; Andrija je naprotiv bio apostol grčkog svijeta: na taj način su njih dvojica bili predstavljeni u životu i smrti kao prava braća – to je bratstvo simbolički izraženo posebnim odnosima među Crkvama Rima i Carigrada, doista sestrinskim Crkvama”.
Papa je prošao detaljno pregled evanđeoskih tekstova koji donose pothvate i geste apostola Andrije. Čini koji dopuštaju rekonstrukciju njegove osobnosti: njegov “realizam” u prigodi umnažanja kruhova, kada kao dječak govori o malim količinama s kojima raspolaže. Ili kada, zajedno s Petrom, Jakovom i Ivanom, pita Isusa o razaranju Hrama, davši tako Kristu – primijetio je Benedikt XVI. – mogućnost da izgovori “važan govor” o posljednjim vremenima. Ovaj događaj - ustvrdio je Papa – pruža nam prigodu za pouku “da se ne bojimo Isusu postavljati pitanja”, ali da u isto vrijeme “budemo spremni prihvatiti njegove naputke, makar bili iznenađujući i teški, koje nam On nudi”. To temeljno naučavanje, sv. Andrija dao je kršćanima kada u Patrasu gdje je podnio muku razapinjanja na križu, ne smatrajući je toliko sredstvom mučenja, koliko neprocjenjivo sredstvo punog združivanja s Otkupiteljem:
“Moramo iz toga naučiti vrlo važnu pouku: naši križevi dobili su na vrijednosti ako se o njima misli i ako ih se prihvati kao dio Kristova križa, ako ih dostigne sjaj njegova svjetla. Samo s toga križa i naše patnje postaju plemenite i dobivaju svoj pravi smisao. Apostol Andrija poučava nas, dakle, da spremno slijedimo Isusa, da poletno govorimo o Njemu onima koje susrećemo, te da ponajprije s Njime gradimo odnos istinske blizine, svjesni da samo u Njemu možemo naći krajnji smisao svoga života i svoje smrti”.
Na koncu audijencije hrvatske hodočasnike Benedikt XVI. pozdravio je ovim riječima: RealAudioMP3
„Upućujem srdačan pozdrav svim hodočasnicima iz Hrvatske! Predragi, svjedočite svoju vjeru čestim pohodom Gospodinu Isusu, otajstveno prisutnom u Svetohraništima crkava, kako bi ispunjeni mirom i ljubavlju napredovali u svetosti. Hvaljen Isus i Marija!“
Sveti je Otac, dakle, pozvao rimske vjernike da intenzivno prožive svetkovinu Tijelova. Osvrnuvši se na duh u kojemu se Crkva u Rimu priprema za taj događaj, msgr. Marco Frisina, ravnatelj Ureda za liturgiju Rimskoga vikarijata, kazao je kako ona treba krenuti iza Euharistije zajedno s Papom, s cijelom Crkvom. Ta slika, koju obično vidimo upravo u Tijelovskoj procesiji, čini mi se najljepšom. Euharistija koja prolazi kroz grad, njegovim ulicama, među ljudima, i koja povlači za sobom cijeli Božji narod. Osvrnuvši se na riječi kardinala Ruinija, sadržane u pismu koje je uputio vjernicima u prigodi ove svetkovine, a u kojemu je napisao: „Zajedno ćemo svjedočiti vjeru u stvarnoj Gospodinovoj nazočnosti u Euharistiji“, msgr. Frisina je istaknuo važnost svetkovine Tijelova i sa stajališta evangelizacije, napomenuvši kako je stvarna Kristova nazočnost u Euharistiji, nazočnost koju valja propovijedati. Podsjetivši kako je Sveti Otac u više prigoda istaknuo važnost euharistijskoga klanjanja, a posebice tišine kao dimenzije molitve, msgr. Frisina je kazao kako zamišlja čuđenje pastira kada su ušli u Betlehem i vidjeli Dijete Isusa na majčinim rukama. Bilo je to klanjajuće čuđenje. Kada sudjelujemo na euharistijskome klanjanju, i imamo pred sobom Gospodina, u tišini smo toga čuđenja, jer u tom slučaju riječi ponekad smetaju. Ljubav se hrani tom tišinom punom čuđenja i kontemplacije. Stoga je vrlo važno naučiti kontemplirati, slušati tišinu, jer upravo ona u sebi nosi Božji dodir. Primjerice, nakon Pričesti, naučiti se klanjati u tišini, u tom tako dubokom trenutku, pomaže osjetiti Božji dodir, Njegovu ljubav prema nama, te čuti Njegove riječi koje čini istina, ljubav, radost i mir, i koje odjekuju u nama upravo u dubini euharistijskoga otajstva – kazao je msgr. Frisina.







All the contents on this site are copyrighted ©.