(14. lipnja 2006. – RV) Krvna veza između Apostola Petra i njegova brata Andrije,
evangelizatora grčkih naroda, i danas je, nakon dvije tisuće godina, znak koji uistinu
čini sestrama Crkve Rima i Carigrada. Ovo je središnja pouka današnje kateheze Benedikta
XVI. na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra na kojoj je nazočilo više od 30 tisuća
vjernika. Papa je audijenciju završio pozivom na sutrašnju procesiju ulicama Rima,
na svetkovinu Tijela i Krvi Gospodinove, nakon Mise u Lateranskoj bazilici. Nakon
Petra i njegova izvanrednog duhovnog i ljudskog iskustva, dolazi Andrija: ribar poput
svoga brata Šimuna sve do susreta s Isusom, ali već “čovjek vjere i nade”, u traženju,
učenik Krstiteljev ali spreman, čim je susreo Krista, otrčati Šimunu i reći: “Našli
smo Gospodina”. Benedikt XVI. danas je govorio o drugom apostolu, koji je određen
uživati “veliki ugled unutar prvih kršćanskih zajednica” ali poglavito prvi širiti
Evanđelje među Grcima i na osobit način povezati dvije Crkve, rimsku i bizantsku. “Andrija
je, dakle, bio prvi među apostolima pozvan da slijedi Isusa. Upravo ga na temelju
toga liturgija bizantske Crkve časti pod naslovom Protoklitos, što znači "prvozvani".
(…) Stare tradicije u Andriji vide da je on bio navjestitelj Isusa grčkom svijetu.
Petar je iz Jeruzalema preko Antiohije stigao u Rim kako bi obnašao svoje univerzalno
poslanje; Andrija je naprotiv bio apostol grčkog svijeta: na taj način su njih dvojica
bili predstavljeni u životu i smrti kao prava braća – to je bratstvo simbolički izraženo
posebnim odnosima među Crkvama Rima i Carigrada, doista sestrinskim Crkvama”. Papa
je prošao detaljno pregled evanđeoskih tekstova koji donose pothvate i geste apostola
Andrije. Čini koji dopuštaju rekonstrukciju njegove osobnosti: njegov “realizam” u
prigodi umnažanja kruhova, kada kao dječak govori o malim količinama s kojima raspolaže.
Ili kada, zajedno s Petrom, Jakovom i Ivanom, pita Isusa o razaranju Hrama, davši
tako Kristu – primijetio je Benedikt XVI. – mogućnost da izgovori “važan govor” o
posljednjim vremenima. Ovaj događaj - ustvrdio je Papa – pruža nam prigodu za pouku
“da se ne bojimo Isusu postavljati pitanja”, ali da u isto vrijeme “budemo spremni
prihvatiti njegove naputke, makar bili iznenađujući i teški, koje nam On nudi”. To
temeljno naučavanje, sv. Andrija dao je kršćanima kada u Patrasu gdje je podnio muku
razapinjanja na križu, ne smatrajući je toliko sredstvom mučenja, koliko neprocjenjivo
sredstvo punog združivanja s Otkupiteljem: “Moramo iz toga naučiti vrlo važnu
pouku: naši križevi dobili su na vrijednosti ako se o njima misli i ako ih se prihvati
kao dio Kristova križa, ako ih dostigne sjaj njegova svjetla. Samo s toga križa i
naše patnje postaju plemenite i dobivaju svoj pravi smisao. Apostol Andrija poučava
nas, dakle, da spremno slijedimo Isusa, da poletno govorimo o Njemu onima koje susrećemo,
te da ponajprije s Njime gradimo odnos istinske blizine, svjesni da samo u Njemu možemo
naći krajnji smisao svoga života i svoje smrti”. Na koncu audijencije hrvatske
hodočasnike Benedikt XVI. pozdravio je ovim riječima: „Upućujem srdačan
pozdrav svim hodočasnicima iz Hrvatske! Predragi, svjedočite svoju vjeru čestim pohodom
Gospodinu Isusu, otajstveno prisutnom u Svetohraništima crkava, kako bi ispunjeni
mirom i ljubavlju napredovali u svetosti. Hvaljen Isus i Marija!“ Sveti je
Otac, dakle, pozvao rimske vjernike da intenzivno prožive svetkovinu Tijelova. Osvrnuvši
se na duh u kojemu se Crkva u Rimu priprema za taj događaj, msgr. Marco Frisina, ravnatelj
Ureda za liturgiju Rimskoga vikarijata, kazao je kako ona treba krenuti iza Euharistije
zajedno s Papom, s cijelom Crkvom. Ta slika, koju obično vidimo upravo u Tijelovskoj
procesiji, čini mi se najljepšom. Euharistija koja prolazi kroz grad, njegovim ulicama,
među ljudima, i koja povlači za sobom cijeli Božji narod. Osvrnuvši se na riječi kardinala
Ruinija, sadržane u pismu koje je uputio vjernicima u prigodi ove svetkovine, a u
kojemu je napisao: „Zajedno ćemo svjedočiti vjeru u stvarnoj Gospodinovoj nazočnosti
u Euharistiji“, msgr. Frisina je istaknuo važnost svetkovine Tijelova i sa stajališta
evangelizacije, napomenuvši kako je stvarna Kristova nazočnost u Euharistiji, nazočnost
koju valja propovijedati. Podsjetivši kako je Sveti Otac u više prigoda istaknuo važnost
euharistijskoga klanjanja, a posebice tišine kao dimenzije molitve, msgr. Frisina
je kazao kako zamišlja čuđenje pastira kada su ušli u Betlehem i vidjeli Dijete Isusa
na majčinim rukama. Bilo je to klanjajuće čuđenje. Kada sudjelujemo na euharistijskome
klanjanju, i imamo pred sobom Gospodina, u tišini smo toga čuđenja, jer u tom slučaju
riječi ponekad smetaju. Ljubav se hrani tom tišinom punom čuđenja i kontemplacije.
Stoga je vrlo važno naučiti kontemplirati, slušati tišinu, jer upravo ona u sebi nosi
Božji dodir. Primjerice, nakon Pričesti, naučiti se klanjati u tišini, u tom tako
dubokom trenutku, pomaže osjetiti Božji dodir, Njegovu ljubav prema nama, te čuti
Njegove riječi koje čini istina, ljubav, radost i mir, i koje odjekuju u nama upravo
u dubini euharistijskoga otajstva – kazao je msgr. Frisina.