Svezak koji opisuje teološko proučavanje, ali i crkveni nauk, veoma važno uporište
za ekumenski dijalog, to je Döppov i Geerlingsov Rječnik Antičke kršćanske literature,
koje je Papinsko sveučilište Urbaniana prošlih dana objavilo na talijanskome jeziku.
Zašto se crkveni oci ponovno proučavaju? Na pitanje odgovara rječnik. Upravo patristika
treba na siguran način pojasniti židovsko-kršćanske korijene naše povijesti i stoga
odgovoriti potrebi otkrivanja kršćanskoga identiteta, poglavito u doba sučeljavanja
s islamom. Svezak koji nudi pregled kršćanskih autora do VIII. stoljeća, pokazuje
prožimanje duhovnosti i nauka, Božju ljubav – kako je govorio sveti Augustin – namijenjenu
onima koji ljube kulturu, uključujući i nevjernike. Po mišljenju kardinala Crescenzija
Sepea, donedavnog pročelnika Zbora za evangelizaciju naroda, djelo sažima cijelu povijest
patristike i omogućuje cjelokupni pregled cijele antičke kršćanske literature. Ono
je nezaobilazno za svaki teološki studij u raznim granama – kazao je kardinal i dodao
kako su crkveni oci svjedoci Crkve koja nije bila podijeljena, zato njihovi spisi
imaju misionarsku vrednotu. Ta su djela otaca uvijek imala, izravno ili neizravno,
svrhu upoznati Evanđelje, dakle evangelizirati narode. Jer ta povijest Crkve koja
je živjela u jedinstvu i zajedništvu pridonosi onome razumijevanju jedinstva i zajedništva
koje treba biti u Kristovoj Crkvi. Kršćanstvo uvijek nađe riječi kako bi moglo razgovarati
sa svima, ne isključujući nikoga – primijetio je monsinjor Ambrogio Spreafico, rektor
sveučilišta. Rječnik se, dakle, savršeno uklapa u aktualnu raspravu o laičnosti. Antička
kršćanska literatura, crkveni oci, živjeli su svoj veliki kulturni trenutak u kojemu
su se riječju Evanđelja i kršćanskoga života uključivali u razne kulture. Kršćanstvo
nastoji govoriti čovječjem i srcu svijeta. Dakle, ima pravo govoriti svima, izražavati
svoju duboku vjeru koja ga veže uz Kristov lik. Patristika ima normativno značenje
– primijetio je kardinal Walter Kasper, pročelnik Papinskoga vijeća za promicanje
jedinstva kršćana. To znači potvrditi važnost izvora, poglavito Svetoga pisma – kako
je podsjetio Paolo Siniscalco, bivši profesor Antičke kršćanske literature na sveučilištu
Sapienza. Djelo poput ovoga pokazuje razvoj kršćanstva, istočnoga i zapadnoga, a to
čini služeći se veoma valjanim izvorima – zaključio je profesor.