Mjesec lipanj tradicionalno je posvećen pobožnosti Presvetoga Srca Isusova

(09. lipnja 2006. – RV) Mjesec lipanj tradicionalno je posvećen pobožnosti Presvetoga Srca Isusova. Riječ je o duhovnosti raširenoj u drugoj polovici XVII. stoljeća, i to zaslugom svete Margarete Marije Alacocque. To je duhovnost koja svoje korijene ima u činu rimskoga vojnika koji je kopljem probio Isusov bok. Iz te su rane odmah potekle krv i voda, milosrdna Božja ljubav. Ta je ljubav – kako je više puta istaknuo Sveti Otac – jako konkretna upravo zbog toga što je Bog postao tijelo. Papa Benedikt XVI. poziva na otkrivanje ljepote i radosti vjere, upućujući na put konkretnosti. Ljubav prema bližnjemu vrlo je konkretna obveza – napominje Sveti Otac – Kršćanin se ne zadovoljava riječima, a ni varljivim ideologijama, nego ide u susret potrebama braće, riskirajući doista samoga sebe, i ne zadovoljavajući se ponekim dobrim djelom. Papa osim toga potiče na hrabro svjedočenje Evanđelja pred današnjim svijetom, noseći nadu siromašnima, onima koji trpe, koji su napušteni, očajni, te onima koji su žedni slobode, istine i mira. Čineći dobro bližnjemu i pokazujući se brižljivi za opće dobro, svjedočite da je Bog ljubav – ističe Sveti Otac. Tu nije riječ o čistome aktivizmu, čovjekoljublju ili solidarnosti. Čovjek, naime, ne može uvijek samo darivati, on treba i primati; treba uvijek ponovno crpiti s onoga vrela iz kojega izviru rijeke žive vode, odnosno Isus Krist, iz čijega probodenog srca izvire Božja ljubav. Sve polazi od tišine, molitve, i sigurnosti da nas Bog voli … i to ljubavlju koja je veća od naše nevjernosti. Isus se ne zadovoljava samo time da nam dođe u susret. On želi više; želi sjedinjenje. Poprimio je naše tijelo … od nas čini svoje Tijelo. Tako smo jedno u Isusu Kristu. Ljubav sjedinjuje – ta će istina o ljubavi biti objavljenja na konačnome sudu: Isus je posebice sjedinjen s gladnima, žednima, tuđincima, golima, bolesnima i zatvorenicima. U ovima malenima susrećemo samoga Isusa, a u Isusu susrećemo Boga – kaže Sveti Otac.