Dokument o obitelji

(06. lipnja 2006. – RV) Nikad kao sada naravna ustanova braka i obitelji nije bila žrtva toliko oštrih napada. Radikalna strujanja su donijela nove modele obitelji – stoji u dokumentu „Obitelj i ljudska prokreacija“ koji je predstavilo Papinsko vijeće za obitelj. U nekim je slučajevima zakon pozvan ozakoniti oblike zajednice koji destabiliziraju brak i obitelj, u drugim se pak poziva na moral kako bi se opravdale bio-medicinske prakse koje razbijaju bračnu zajednicu; ujedinjujući cilj od roditeljskoga, spolnost od ljubavi – stoji nadalje u dokumentu. Dokument započinje potvrđujući temeljno načelo: samo je obitelj, utemeljena na braku, prikladno mjesto za rađanje, za odgovorno rađanje. Crkva je, dakle, pozvana kršćansko shvaćanje o odgovornome i obiteljskome rađanju iznijeti svim ljudima. U sadašnjem su kulturnome ozračju dvije najteže prijetnje: čovjek je shvaćen kao jedinka – individuum – a manipulacije znanosti i tehnike su uvodi kako bi čovjek proizveo čovjeka. Ako čovjek prisvaja pravo da „stvori“ čovjeka – upozorava Papinsko vijeće za obitelj – time započinje neizbježna težnja prema samouništenju. Individualistički poticaji i pobačaj, gdje se jasno očituje pomračenje svakoga odnosa prema Bogu, predstavljaju također prijetnje koje treba zaustaviti. Pogrješke muškarca i žene u odnosu na život, prije svega su pogrješke koje pogađaju njihov odnos s Bogom. Zato, kršćansko shvaćanje čovjeka treba na krilima razuma i objave letjeti prema sve dubljem razumijevanju njegova otajstva. Siguran put jest nova evangelizacija čovjeka i obitelji. A na tome putu, obitelj, Crkva u malome, ima temeljnu zadaću: pojačati vezu među naraštajima, očuvati tradiciju zajednice – stoji u dokumentu.
Kardinal Lopez Trujillo, pročelnik Papinskoga vijeća za obitelj, u razgovoru za našu radio postaju, kazao je kako je cilj dokumenta podsjetiti na ogromno doktrinarno bogatstvo, sa svim pastoralnim obzorjima, promatrati ga u njegovoj cjelini, jer obitelj utemeljena na braku ima dvije zadaće: ona je mjesto potpune, uzajamne ljubavi, te mjesto punoga darivanja, a ta sveukupnost jest apsolutno središnja. Središnja je jer je riječ o isključivome darivanju, vjernom darivanju, trajnom u vremenu, sve do smrti, otvorenom prema životu. Riječ je, dakle, o integralnoj prokreaciji. Obitelj je mjesto integralne prokreacije, ne samo začeća, premda je i ono nešto predivno; ne samo rađanja, premda je rađanje veličanstven znak. Ona je skup kršćanskoga i ljudskoga odgoja. Čovjek nije proizvod, nije učinak tehnike i znanosti, niti posredovanja koje zamjenjuje odgovornost, veličinu ljudskoga čina ljubavi, a u drugoj vrsti oplodnje nema ljubavi, nema ujedinjenja, ne postaje se jedno tijelo. Ali ta je zamjena posredovanje već poznatih i dosta teških prijelaza, a rekao bih da oni često samo muče ženu. U takvim darivanjima nema ljudske ljubavi, susreta tijela i duha u jednome tijelu. Dakle, dokument najprije sadržava sigurne, već dobro poznate vidike obitelji; na koji način je obitelj pravo mjesto ljubavi i darivanja, kao što je i Papa ponovio u enciklici 'Bog je ljubav'; a kad je riječ o sjedinjujućoj ljubavi, upotpunjavanju između spolova, govorimo, kako je dolično i potrebno, o temi demografije. Papa nas je podsjetio, u poruci našem Papinskome vijeću prigodom 25. obljetnice ustanovljenja, kako na raznim kontinentima prolazimo kroz demografsku zimu, poglavito u Europi. Demografska zima: nema više života, bojimo se života. Dakle, na koji način zaručnici mogu ne bojati se života nego imati potpuno pouzdanje u providnost Božju, u Boga ljubavi, u Boga koji obiteljsko ognjište obogaćuje novim životom – zaključio je kardinal.