Treći dan Papinoga posjeta Poljskoj

Danas, trećega dana apostolskoga putovanja u Poljskoj, papa Benedikt XVI. je pohodio Wadowice, rodni grad Ivana Pavla II., a potom je posjetio i svetište Kalwaria te ono Božanskoga milosrđa. Jučer je Sveti Otac, u Krakowu bio dočekan s velikim oduševljenjem, poglavito mladih, koje je navečer pozdravio s prozora Nadbiskupskoga dvora. Večeras će s krakowskom mladeži sudjelovati na molitvenome bdijenju.
I u Wadowicama je danas papu Benedikta XVI. dočekalo oduševljeno mnoštvo, koje ga je, na njegove prve riječi izgovorene na poljskome jeziku, pozdravilo dugim pljeskom. Sveti je Otac izrazio svoje veliko ganuće zbog dolaska na mjesto rođenja Ivana Pavla II., u grad njegova djetinjstva i njegove mladosti. Nisam mogao zaobići Wadowice – kazao je Papa – na putu hodočašća po poljskoj zemlji i tragovima svojega predhodnika. Sveti je Otac ušao u Karolov dom – skromni stan na prvome katu, baš uz Baziliku Marijina prikazanja, te se zadržao ispred kolijevke i fotografije Karolove majke koja je preminula kada je mali Wojtyła imao 9 godina. U bazilici se Sveti Otac zadržao ispred krstionice, tako drage Ivanu Pavlu II. Citirajući njemačkoga pjesnika Goethea: „Tko želi shvatiti nekog pjesnika, trebao bi se uputiti u njegovu zemlju“, Papa je kazao kako je isto tako, za shvaćanje života i službe Ivana Pavla II., bilo potrebno doći u njegov rodni grad. Sâm je papa Wojtyła kazao kako tu, u Wadowicama, sve ima svoj početak: tu je počeo život, škola, studij, kazalište … i svećeništvo. Vraćajući se na te početke, Ivan Pavao II. je često spominjao jedan znak – znak krstionice, u crkvi u Wadowicama, koju je on posebno štovao – kazao je papa Benedikt XVI. Na toj mi je krstionici podarena milost da postanem Božji sin – govorio je Ivan Pavao II. – te da primim vjeru u svojega Otkupitelja i budem primljen u zajedništvo njegove Crkve. U tim je riječima sadržan ključ za razumijevanje dosljednosti vjere, radikalizma kršćanskoga života i želje za svetošću Karola Wojtyłe – primijetio je Sveti Otac.
Istaknuvši potom odnos Ivana Pavla II. prema župi, Sveti je Otac kazao kako je njegov veliki predhodnik, o bazilici u Wadowicama i o rodnoj župi govorio kao o vrlo važnome mjestu za razvoj svojega duhovnog života i svećeničkoga poziva. Koliko dobra, koliko sam milosti primio u ovoj župskoj zajednici – govorio je papa Wojtyła. Zbog toga je Ivan Pavao II. s toliko skrbi okruživao župske zajednice. U duhu jednake skrbi – kazao je Benedikt XVI. – tražim od poljskih biskupa da učine sve što je moguće kako bi poljska župa doista bila 'crkvena zajednica' i 'obitelj Crkve'. Sveti je Otac na koncu spomenuo posebno obilježje vjere i duhovnosti Ivana Pavla II. Sâm je više puta podsjetio na veliku privrženost stanovnika Wadowica tamošnjoj slici Gospe od Neprestane Pomoći i na običaj svakodnevne molitve tadašnjih gimnazijalaca pred njom. Tu se nalazimo pred izvorima uvjerenjâ koja je gajio Ivan Pavao II. o izvanrednome mjestu koje ima Marija u povijesti spasenja i povijesti Crkve. Iz toga se rađalo i uvjerenje o izvanrednome mjestu koje je Majka Božja imala u njegovu životu, a to je uvjerenje izražavao s „Totus tuus“ (Sav Tvoj). Sve do posljednjih trenutaka zemaljskoga hodočašća, ostao je tome vjeran – kazao je Sveti Otac.
Nakon Wadowica, Papa je pošao u marijansko svetište Kalwaria Zebrzydowska, posvećeno Isusovoj Muci i Žalosnoj Gospi, a koje je poznato po Križnom putu koji prolazi kroz šumu, dugome 15 km, i u koje je mladi Wojtyła često hodočastio. Desetci tisuća vjernika okupili su se u svetištu kako bi pjesmom i pljeskom pozdravili papu Benedikta XVI., koji se zadržao u molitvi u kapeli posvećenoj Gospi. Potom se dogodilo nešto što nije bilo predviđeno programom. Kardinal Dziwisz je, naime, poticao Svetoga Oca da se požuri kako ne bi zakasnio na sljedeći događaj, ali je papa Benedikt XVI. učinio znak da želi reći nešto na talijanskome, te da se to prevede na poljski. Želio bih reći da se i ja, poput dragoga nadbiskupa kardinala Stanislawa, nadam da će nam Providnost uskoro podariti beatifikaciju i kanonizaciju našega dragog pape Ivana Pavla II. – kazao je u tom trenutku Sveti Otac.
Odmah potom, Papa je pošao u Łagiewniki, u svetište Božanskoga milosrđa, utemeljenoga nakon što je sveta Faustina Kowalska primila objavu milosrdnoga Isusa. Tu se Sveti Otac susreo s nekoliko stotina bolesnika. U ovoj se prilici nalazimo ispred dva otajstva: otajstva ljudskoga trpljenja i otajstva Božanskoga milosrđa – kazao je Papa. Na prvi pogled, čini se kao da se oni protive jedno drugome. Ali, kada ih pokušamo produbiti u svjetlu vjere, vidimo da su oni u međusobnome skladu. I to zahvaljujući otajstvu Kristova Križa. Vi, dragi bolesnici, obilježeni patnjom tijela ili duše, najviše ste sjedinjeni s Kristovim Križem, ali u isto vrijeme ste i najrječitiji svjedoci Božjega milosrđa. Preko vas i vašega trpljenja On se s ljubavlju nadvija nad čovječanstvo. Kada u tišini srca kažete: „Isuse, u Tebe se pouzdajem“, vi nas poučavate da nema dublje vjere, življe nade i veće ljubavi od vjere, nade i ljubavi onoga koji se u malodušnosti stavi u sigurne Božje ruke. A ruke onih koji vam pomažu u ime milosrđa neka budu produžetak tih velikih Božjih ruku – kazao je Sveti Otac.
O prvenstvu milosrdne ljubavi Papa je govorio i u marijanskome svetištu u Częstochowi, koje je pohodio jučer popodne, kako bi se susreo s redovnicima i predstavnicima crkvenih pokreta. bog je ljubav, i ta je istina o Bogu najvažnija – istaknuo je Sveti Otac. Nakon molitve pred likom Crne Gospe, potaknuo je sve da se prepuste da ih vodi Marija, koja poučava kako ući u dodir s Božjim otajstvom. Ona nas uči moliti, i Ona nas poučava kako otvoriti naš razum i srce za snagu Duha Svetoga, koji dolazi nama kako bismo ga donijeli cijelome svijetu – kazao je Sveti Otac. Obrativši se predstavnicima crkvenih pokreta, Papa im je kazao da pronose u svijetu mudrost Evanđelja, ali neka to bude učinjeno na zreo način, a ne agresivan – pojasnio je Sveti Otac.