U New Yorku je u tijeku prvi simpozij za američke sveučilištarce o socijalnome i moralnom nauku Crkve

U New Yorku je u tijeku prvi simpozij za američke sveučilištarce o socijalnome i moralnom nauku Crkve pod naslovom „Socijalna katolička doktrina u duhu Ivana Pavla II. – naučiti stvarati pravedan svijet – praktičan pristup“. Skup se održava pod pokroviteljstvom zaklade „Put mira“ (Path to peace), čiji je predsjednik nadbiskup Celestino Migliore, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima. Osvrćući se na sve veće zanimanje u Staklenoj palači za socijalni nauk Crkve, nadbiskup je za našu radio postaju kazao kako se to zanimanje zamjećuje i na brojnim sveučilištima diljem Amerike, jer Crkva u središte svoga naučavanja stavlja ljudsku osobu. Zato je veoma važno početi od studenata i govoriti im o tome u mjestu gdje se nastoji primijeniti socijalni nauk Crkve. U svijetu je poraslo zanimanje za crkveni nauk, jer na svim razinama postoji uvjerenje kako iza logika treba stajati etika. Svako argumentiranje ima svoju posebnu logiku, ali često nedostaje etika. Brojni su sretni da mogu čuti riječ, mišljenje Svete Stolice, upravo u tome svjetlu – istaknuo je nadbiskup Migliore. Osvrnuvši se na središnjost ljudske osobe u vatikanskoj diplomaciji, kazao je kako tu postavku cijene i svjetovi koji su daleko od Svete Stolice, upravo zato jer se osjeća potreba učinkovitosti. Znamo da Ujedinjeni narodi imaju legitimitet, a sada nastojimo da budu učinkoviti. Kada se govori o učinkovitosti, onda se poglavito misli kako služiti osobama, a ne vladama. Doći do osoba, upravo je u tome procesu veoma važna etička dimenzija koja podupire potpuno sazrijevanje i donošenje plodova onome što je smisao odgovornosti svake zemlje nazočne u Ujedinjenim narodima.
Na upit kako mladima pojasniti posebnost diplomatskoga djelovanja Svete Stolice, kazao je kako vidi njihovo veliko zanimanje, jer oni koji ne poznaju dovoljno ovaj svijet teško mogu razumjeti kako netko u „rimskome kolaru“, dakle u crkvenome odijelu, može biti dio međunarodne diplomacije. Dakle, narav i dimenzija njezine diplomacije, prije svega je vjerska, moralna, i etička narav, budući da se najviše zanima za mir. Ima univerzalnu dimenziju, koja premašuje granice, zanima se za narode, stanovništvo, za osobe, te ima i humanitarnu dimenziju. Veoma je važno za ove mlade otkriti da su smjernice vatikanske diplomacije posebne i da iz toga proizlazi njezina narav i metode svojstvene Svetoj Stolici. Važno je otkriti činjenicu kako smo mi ovdje promatrači, te da naša diplomacija rabi metode i načine koji imaju dug put, to jest one uvjerenja, riječi, svjedočenja, interveniranja poglavito u korist osoba, zajednica i društava – zaključio je nadbiskup Migliore.