Papa primio u audijenciju kanadske biskupe

(21. svibnja 2006. – RV) Izazovi sekularizma koji prikrivaju Boga i čovjeku niječu nadu, bili su u središtu govora pape Benedikta XVI. kanadskim biskupima u pohodu „ad Limina Apostolorum“, koje je jučer primio u audijenciju. Vaša se zemlja ponosi izvanrednim naslijeđem koje se odražava u bogatoj društvenoj različitosti, i koja u središtu svoje kulturne duše ima neprocjenjivi dar vjere u Krista, koju su narodi vaše zemlje primili i veličali uz veliku radost tijekom više stoljeća – kazao je Sveti Otac, ali pritom primijetio kako postoji i drugo lice Kanade. To je zemlja koja, poput brojnih drugih, danas trpi zbog prodornih posljedica sekularizma. Kanada se proteže na ogromnome teritoriju, malo većem od Sjedinjenih Američkih Država, a ima oko 32 milijuna stanovnika, od kojih su oko 13 milijuna katolici. U toj se zemlji govore dva službena jezika – engleski i francuski, a cijela je zemlja mozaik narodâ i kulturâ, ali koji se posljednjih desetljeća brzo mijenja – i na vjerskome planu – zbog masovnoga ulaska doseljenika. U tako slojevitome scenariju, Papa je istaknuo pokušaj promicanja određenoga viđenja čovječanstva odijeljenoga od Boga i ravnodušnoga na Kristovu Riječ, a koje običnome muškarcu i ženi uklanja iskustvo prave nade. Jedan od dramatičnih simptoma takvoga mentaliteta jasno je uočljiv u vašemu području, a to je stopa rađanja koja se naglo smanjuje – kazao je Sveti Otac biskupima. Nasuprot brojnim društvenim zlima i dvojbama, koji su posljedice sekularističke ideologije, Papa je potaknuo pastire Crkve u Kanadi da budu ljudi nade, te da se mole i sa zanosom poučavaju o Kristovoj istini koja raspršuje sjene i osvjetljava put prema obnovi crkvenoga i građanskoga života, a pritom valja odgajati svijesti i isticati dostojanstvo osobe i ljudskoga društva. Posebice u područjima koja trpe zbog mučnih posljedica gospodarskoga slabljenja, poput nezaposlenosti i neželjenoga iseljavanja, crkvene vlasti donose mnogo ploda kada, u okviru općega dobra, velikodušno nastoje poduprijeti građanske vlasti u njihovoj zadaći obnavljanja društva. Na pastoralnome planu, Sveti je Otac preporučio da reorganizacija župâ i samih biskupijâ bude u stvari duhovna obnova, te biskupe ohrabrio da budu pozorni na vlastitu dužnost promicanja kulture zvanjâ.