Uz liturgijska čitanja V. vazmene nedjelje razmišlja don Mihael Prović

Bog nam se objavio i dao nam svoje zapovijedi da po njima na zemlji živimo. Živeći Božje zapovijedi u obitelji, na radnom mjestu, u susretu s ljudima, znanima i neznanima vide se dobra djela kao posljedica našeg vjerskog života. Živeći Božje zapovijedi ostvaruje se i naše jedinstvo s Bogom. Bog ostaje u nama i mi u njemu. Sklonost na grijeh razara djela naše vjere i jedinstvo s Bogom, zato nas ovo vazmeno vrijeme poziva neumorno živjeti život po zapovijedima. U evanđelju V. vazmene nedjelje sveti Ivan piše kako Isus apostolima govori o važnosti i smislu njihova međusobnog jedinstva. „Ja sam trs vi loze“, „ostanite u meni“, ostanite sa mnom, poziv je ne samo apostolima već i nama danas, vjernicima ujedinjenima u Crkvi vinogradu gdje loze, vjernici, žive svoj život utemeljen na Isusu Trsu, izvoru života i smisla življenja u vinogradu. Loza koja živi na trsu ima smisla živjeti u vinogradu. Živeći na trsu loza se hrani, raste, razvija i u svoje vrijeme donosi mnogo ploda. Takva loza je korisna i vinogradar je rado ima u vinogradu. Loza koja se otrgne od trsa gubi svoj smisao življenja u vinogradu. Živeći bez dodira s trsom, otrgnuta loza ostaje bez izvora hrane i energije potrebne za život, ne raste, ne razvija se i umjesto da donosi rod ugiba i suši se te osušena i beskorisna izbacuje se iz vinograda. Vjernik kao loza u vinogradu Crkvi pozvan je živjeti svoje jedinstvo s Isusom Trsom koji mu je izvor i smisao života. Vjernik kao loza u vinogradu Crkvi pozvan je hraniti se s Isusova trsa što znači živjeti kao Isus u odnosu prema Ocu i braći ljudima. Hraniti se s Isusova trsa znači dati se u svakidašnjem životu razapeti i patiti za svoju obitelj, svoje ukućane, svoje bližnje i na taj način ljubiti nesebično, poštivati svakog čovjeka, boriti se protiv sebe i svojih grijeha: oholosti, škrtosti, bludnosti, neumjerenosti, srditosti i lijenosti. Vjernik otrgnut s Isusa Trsa gubi svoj smisao življenja u Crkvi. Na prvi pogled nam se može činiti da je to život u slobodi, život oslobođen od obaveza življenja u zajedništvu s trsom. Možemo misliti kako će taj život biti ljepši, komotniji, no vrlo brzo shvaćamo da ostajemo sami u svom egoizmu, da nam nedostaje izvor koji nam daje smisao života u vinogradu, uz sve svakidašnje terete i obaveze. Vjernik koji ne prihvaća vjeru i Isusa kao izvor i smisao svog života gubi se u svojoj slobodi, jer sam određuje vrijednosti i kriterije življenja života. Opasnost takvog života je biti nesposoban živjeti život u punini. Svijet u kojem živimo iz dana u dan je vinograd u kojem je Otac nebeski vinogradar koji se brine za vinograd i urod od trsovih loza. Otac nebeski poznaje svoj vinograd i svoje loze, brine se za njih. Svaku lozu koja donosi rod čisti da je sunce bolje grije, da joj bude ugodniji život u vinogradu i da ubuduće može dobrim plodovima uroditi. Lozu koja ne donosi rod Otac nebeski siječe i izbacuje iz vinograda jer je mrtva, besplodna. Loza jednom otrgnuta s trsa više se ne može vratiti na trs. Ona se suši u vinogradu, beskorisna izbacuje se van i vinogradar je najčešće spaljuje. Čovjek, iako je grešan i često bježi od svog trsa, za razliku od prave loze, može se uvijek osvijestiti, obratiti i vratiti svom Trsu Isus Kristu Spasitelju kroz sakramentalni život u Crkvi. Isusove riječi „Ja sam trs vi loze“ pozivaju sve vjernike na život u jedinstvu sa Bogom i braćom ljudima poštujući Božje zapovijedi. Vjernik koji živi život u jedinstvu s Isusom Trsom ima život u izobilju. Bog ostaje u njemu i on u Bogu. Bog mu daje smisao života i u najtežim patnjama, nesigurnostima i strahovima. Tko ostaje u jedinstvu s Isusom Trsom taj daje ali i prima, donosi mnogo roda u svoje vrijeme i ima život u izobilju.