Poznati talijanski dnevnik Corriere della sera od 3. svibnja, u rubrici „Pisma čitatelja“,
odgovarajući na pitanje čitatelja o blaženom kardinalu Stepincu, odnosno njegovom
držanju tijekom II. svjetskog rata, donio je članak pod naslovom „Stepinac, hrabri
biskup u vrtlogu ratnih zbivanja“. Na pitanje je odgovorio poznati talijanski novinar,
povjesničar, diplomat i profesor Sergio Romano rekavši, između ostaloga, da je Ante
Pavelić došao na vlast u proljeće 1941. godine, te uz potporu Talijana i Nijemaca
proglasio nezavisnom Hrvatsku. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i primas Hrvatske,
držao je shodnim pridružiti se općoj radosti svojih sugrađana zbog događaja koji ih
je oslobodio beogradskoga „jarma“…. Znao je da je Sveta Stolica sa zadovoljstvom prihvatila
rastavu Hrvata-katolika od Pravoslavne Srbije…. Odnosi s Pavelićem nisu bili uvijek
dobri, o tome najbolje govori Churchillov izaslanik kod Tita, Fitzoroy MacLean u svojoj
knjizi „Disputed Barricade“. Pastoralna su pisma i propovijedi zagrebačkoga nadbiskupa
bila veoma kritična prema vlastima u Hrvatskoj, a Londonski radio ih je često citirao
u vijestima. Stepinac je pisao Paveliću kako se Crkva „ne boji niti jedne zemaljske
vlasti kad treba braniti osnovna prava ljudskih bića“. Odnosi su s Titom,
nakon rata, također bili veoma teški. Tito je tažio od Svete Stolice da povuče nadbiskupa,
ali Crkva je odbila njegov zahtjev. Stepinca su zatvorili 18. rujna 1946. godine,
izveli su ga na sud 30. rujna. Zbog tobožnje suradnje s Pavelićem, neprijatelji su
ga ismijavali, a jedanaest dana poslije mu je izrečena osuda na 16 godina zatvora.
Oslobođen je 1951. godine, ali mu je bilo zabranjeno vratiti se u nadbiskupiju. Papa
Pio XII. ga je imenovao kardinalom, a nakon toga je Tito sa Svetom Stolicom prekinuo
diplomatske odnose te je crkvenu hijerarhiju stavio pod nadzor. U Zagrebu je Stepinac
preminuo 1960. godine – napisao je profesor Romano i dodao kako je to povijest čovjeka
koji nije pokleknuo niti pred barbarstvom Pavelića, niti pred Titovim ateizmom. Ako
imamo o njemu drugačiju predodžbu, onda to možemo zahvaliti, najvećim dijelom, ustrajnosti
komunističke propagande u spisima talijanskih povjesničara – zaključio je Sergio Romano.