(30. travnja 2006. RV) Dijalog među religijama u odnosu na društvene problematike
tema je Svjetskoga susreta religija za mir, koji je Zajednica svetoga Egidija zajedno
sa sveučilištem Georgetown i vašingtonskom nadbiskupijom organizirala u Washingtonu.
Susret je organiziran po uzoru na Svjetski dan molitve 1986. godine kada je papa Ivan
Pavao II. otvorio put dijaloga među religijama. Profesor Alberto Quattrucci, član
Zajednice svetoga Egidija, kazao je za našu radio postaju kako su svjedočanstva dviju
žena, iz Afrike i Latinske Amerike, iznijela na površinu vruće probleme današnjega
svijeta, te potrebu da religije podupru novu perspektivu suradnje i solidarnosti.
Nakon njih su vjerski predstavnici - židov, kršćanin i musliman – govorili o najvažnijim
događajima dvadesetogodišnjega dijaloga. Svi su istaknuli kako tri religije mogu surađivati
– primijetio je profesor Quattrucci. Osvrnuvši se na sadašnje stanje dijaloga kazao
je kako su njegove teme kulturne, i socijalne; raspravlja se kako siromaštvo učiniti
prošlošću, odnosno boriti se protiv siromaštva koje je pravo zlo današnjega svijeta;
kako rješavati sukobe dijalogom, te upozoriti na bitnost međuvjerskoga dijaloga. Religije
imaju u sebi snagu koja tjera na dijalog, izbjegavajući svaki oblik sinkretizma i
zbrke, produbljujući vlastitu vjeru, ali istovremeno otvarajući se prema drugima.
Na upit koji su problemi međureligijskoga dijaloga, kazao je kako je u Sjedinjenim
Državama međureligijski dijalog počeo koncem devetnaestoga stoljeća, i već se učvrstio
običaj suživota. Unatoč tome, današnji je problem pronaći nove oblike suradnje s religijama
kako bi se odgovorilo nasilju i terorizmu. U Europi stvarni problem dijaloga dovodi
u pitanje identičnost Europljanina nasuprot velikome useljavanju, nasuprot Europi
koja ne priznaje svoje korijene, poput korijena suživota koji su bili u njezinim počecima.
Za Europu i za Ameriku pravi je izazov ostvariti zajednički život različitih ljudi
– zaključio je profesor Quattrucci.