(29. travnja 2006. – RV) Crkva danas slavi liturgijski spomen svete Katarine Sienske,
suzaštitnice Europe, mistikinje koja je duboko bila uronjena u društvenu stvarnost
svojega doba. Živjela je u XIV. stoljeću; zahvaljujući njoj Pape su se iz Avignona
vratili u Rim. Nedavno ju je papa Benedikt XVI., na sastanku s klerom rimske biskupije,
istaknuo kao ženu koja je Crkvi dala ogroman prinos. Sveta Katarina je ušla u samostan
kad je imala šesnaest godina. Bila je nepismena, a u tridesetoj je godini naučila
pisati. Više je puta imala viđenja Isusa, a Papu je nazivala „slatki Isus na zemlji“.
Njezino naučavanje se temelji na božanskim objavama, a njezina je ljubaznost onima
koji su je poznavali donosila ljubav i milosrđe. Otac Alfredo Scarciglia, autor brojnih
spisa o svetoj Katarini, kazao je za radio Vatikan kako je njezino naučavanje veoma
aktualno, ona je crkvena naučiteljica. Napisala je 381 pismo: opatima, kraljevima,
knezovima, trgovcima, majkama obitelji, prostitutkama; pisala je svakome društvenom
staležu. U pismima nabraja niz razloga za obraćenje. Te su tematike iz njezina doba
veoma aktualne za naše vrijeme: mir u obiteljima, gradovima, mir u Italiji, Europi
i svijetu. Zanimala se za stvarnosti patnje i podjela, za socijalnu pravdu, a papa
Pavao VI. ju je nazvao „mistikinjom politike“ – kazao je otac Alfredo i dodao kako
je bila izvanredna žena sposobna komunicirati s Bogom i ljudima. Ona je jedina svetica
koja je govorila s Bogom Ocem i pitala ga kako se čovjek može spasiti, postavljala
Mu je i druga pitanja, a Bog je na njih odgovarao. A ipak je čvrsto stajala na zemlji,
živjela u svome društvenom kontekstu jer je za nju bilo važno naći Isusa utjelovljena
u stanju ljudske osobe, u potrebitima, siromašnima i trpećima, u svima onima s kojima
se susretala. Treba biti pravedan, i ispravno gledati stanje vlastite duše, živeći
u istinskom i svetom strahu Božjem – pisala je sveta Katarina. Običavala je reći,
kad je poučavala kako ljubiti, „Strpljivost je srž ljubavi“ tu je moguće naći ljubav,
koja je izišla iz krvi raspetoga Krista – zaključio je otac Scarciglia.