Zagreb: Predavanje kardinala Martina o Papinoj enciklici "Bog je ljubav"

Predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir kardinal Renato Raffaele Martino, u ponedjeljak 24. travnja, u Tribini grada Zagreba održao je predavanje "Bog je ljubav. Aktualnost i značenje enciklike 'Deus caritas est' pape Benedikta XVI.". Kardinala Martina pozdravio je kardinal Josip Bozanić, a zaključnu riječ izrekao je dekan KBF-a dr. Zdenko Tomislav Tenšek. Moderator skupa je bio dr. Tonči Matulić, prodekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Enciklika "Bog je ljubav" nastupna je enciklika pape Benedikta XVI. Kardinal Martino kazao je kako Papa na samom početku enciklike ukazuje na činjenicu da je izričaj "Bog je ljubav" iz Prve Ivanove poslanice u središtu kršćanske vjere. Osim toga, u središtu kršćanstva nije neka etička norma, biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke, nego je u središtu kršćanstva jedan događaj i jedna Osoba, kazao je Martino. U razmišljanju o tome koji je smjer teologije danas, kardinal Martino primjećuje kako teologija svojom racionalnošću mora progovoriti o istini koja je ljubav. U tom kontekstu Papa za Boga kaže da je On praizvor svih stvari, Logos, prvi princip: "Metafizičko načelo nadvilo se nad čovjeka i zavoljelo ga", kazao je Martino. Ovakva istina, povezana s ljubavlju, nije apstraktna i potiče na djelovanje: "Ova poruka nas poziva na djelovanje na svim stranama svijeta. Osjetiti se ponesenima od istine znači osjetiti da smo voljeni. Tko je voljen, osjeća na konkretan način da jest i da biva", primjećuje Martino. U slici dobroga Samaritanca kardinal nadalje primjećuje Božju ljubav koja nadilazi stari Izrael, koja nadilazi Crkvu. Samaritanac nije pitao koje je vjere, nacionalnosti ili rase unesrećeni, on je djelovao bez diskriminiranja. Ljubav Božja odlazi svakoj osobi, zahvaća svaku osobu bez izuzeća, to je ljubav za bližnjega. U tom kontekstu, Martino ističe kako obavljanje obreda i propisa ne čini vjeru ako iz osobe vjernika ne proizlazi djelotvorna ljubav.
Drugi dio enciklike odnosi se na konkretnu djelotvornu ljubav Crkve - caritas - i tu se nalaze središnje Papine misli o socijalnom nauku Crkve. Prema riječima kardinala Martina, enciklika prikazuje cijeli socijalni nauk Crkve. Socijalni nauk Crkve pronosi neka načela koja, kako ističe Martino, pridonose crkvenoj zajednici, poput isticanja temeljnog dostojanstva ljudske osobe, poštivanje ljudske osobe, bratstvo, promicanje borbe protiv siromaštva. Stoga je socijalni nauk Crkve, kako ga vidi Papa, neodjeljiv od ljubavi. Upravo se u socijalnom nauku Crkve otkriva specifičnost moralne teologije u odnosu na teologiju ljubavi. Tu nastaje poveznica između tih dviju teologija - mišljenje je kardinala Martina. U takvom karitativnom djelovanju Crkve, Papa u enciklici poziva da se probude nove snage. Papa te snage vidi u vjernicima laicima koji su pozvani da sudjeluju u javnom životu, surađujući s ostalim vlastima. "Ljubav treba pokretati čitavu egzistenciju vjernika laika", kazao je Martino, dodajući kako se to na socijalnom planu otkriva u znaku služenja, u obiteljskom, te kulturnom i političkom životu.