Boris Rotar o knjizi "Živi što jesi", Linde Jarosch i Anselma Grüna

Linda Jarosch i Anselm Grün autori su knjige „Živi što jesi“, u kojoj govore o biblijskim ženskim likovima kao arhetipovima. O knjizi u nakladi Kršćanske sadašnjosti govori Boris Rotar.
Temeljeći i svoje istraživanje na dotadašnjim, autori ističu da su izabrali 14 arhetipova, jer je 14 iscjeliteljski broj. Primjerice, i Babilonci su imali 14 bogova pomagača, a i u kršćanstvu je postojalo 14 pomagača u nevolji. Broj 14 je ženski broj, jer označava polovicu mjesečnog ciklusa, što je važno za svaku ženu, i upravo iz tog razloga odabrali su sljedeće biblijske ženske likove: Deboru kao sutkinju, Esteru kao kraljicu, Evu kao majku, Hagaru - napuštenu ženu koju štiti anđeo, Anu kao mudru ženu, Juditu kao ženu borca, Lidiju kao svećenicu, Mariju Magdalenu - ženu koja mnogo ljubi, Mariju - ženu koja preobražava, Martu i Mariju kao domaćicu i umjetnicu, Mirjam kao proročicu, Rutu kao strankinju, Saru kao ženu koja se smije i Tamaru kao samosvjesnu ženu. Govoreći o arhetipskim slikama autori govore o duševnom doživljaju koji oduvijek pokreće ljude. U svim opisanim slikama radi se o snagama i iskustvima koje svaka žena u sebi nosi i proživljava. Makar i nesvjesno to izražava njezinu ženstvenost. Nakon odlučnosti da povjeruju u osobne snage iz koje odlučuju živjeti, žene prestaju dopuštati da ih drugi određuju. Sve žene prikazane u 14 slika preuzele su odgovornost i njihova odluka im oslobađa novu energiju. One se ne žele tužiti na vlastitu situaciju. Valja istaći da se radi o ženama koje nisu bile idealne već su vrlo često, tek kad bi došle do dna, otkrivale svoju jaku stranu. Neke od njih trpe napuštenost, nemoć, podcjenjivanje, nepravdu i tek se tada uspijevaju i odlučuju na uspravljanje. Gotovo redovito očekivale su da netko drugi riješi njihove probleme, no tegobe su postajale sve veće i tek tada one počinju shvaćati da u sebi kriju snagu koja će im omogućiti da se pokrenu i izvuku iz svojih problema. Žena je često žrtva okolnosti i tada očekuje da, primjerice, njihov partner, dijete, kolega budu drugačiji. Žena tada trpi, no umjesto toga trebala bi upotrijebiti svoju hrabrost da nešto pokrene, jer na taj način pobuđuje i druge da promijene svoje držanje kako bi nešto novo zaživjelo. Tada se budi žena borac koja poručuje samoj sebi, žrtvi, da prihvati sebe i upotrijebi snagu, postavi svoje uvjete i jasno kaže što joj je potrebno. Arhetip žene kraljice poručit će svakoj ženi da se uspravi, da ne bude malena, da poštuje svoje snage i preuzme za njih odgovornost pokazujući svoje dostojanstvo - primjer je Estera, podsjetimo se. Samosvjesnost žene reći će njoj samoj da pokaže svoju ljubav i dobrotu i da se ne prilagođuje ako joj to ne čini dobro. Žena valja poslušati svoju nutrinu i postupati prema svom osjećaju, a ne tako kako to netko od nje očekuje.Valja si dati pravo na život, jer to nitko neće učiniti umjesto nje. Iz raznolikih mogućnosti otvorenih pred ženom valja odlučiti koja ju strana jača, i ako joj čini dobro za nju se valja odlučiti. Na primjerima biblijskih likova pokazano je da je vrijeme pokazivanja mrzovoljnog raspoloženja zbog toga što im život protječe drugačije nego što su zamišljale, i vrijeme podnošenja, bilo vrijeme prikupljanja vlastitih unutarnjih snaga koje su potrebne da bi se žena podigla. Žena se ne smije osuđivati, jer je pogrešno ako misli da ne smije biti slaba i da uvijek mora biti jaka i samodostatna. No, žena nije idealna, već je žena koja živi u okolnostima koje su joj dane. Mogu biti ponekad poput Eve, majke životnosti, slabe bespomoćne djevojčice. Tek će naknadno osjetiti da ju je netko svojim primjedbama oslabio i valja si priznati da se uvijek ne ponaša onako kako želi. To je snaga žene koja ljubi i koja najprije prihvaća sve nas onako kako mi to želimo, ali i samu sebe. Tek mudra žena poput Ane pomaže arhetipski da žena spozna i prihvati sebe kakva jest, tražeći da ne ustrajemo u samosažaljenju već da se protiv njega borimo. To, poput samosvjesne Tamare, rađa želju da žena pokaže svoju snagu i ljepotu i da na kraju, vjerujući u snagu svoje prirode koja ju čini slobodnom, donosi u svom kraljevstvu odluke poput kraljice. Valja na kraju reći da bi sve ovo razvijanje samosvijesti moglo biti primijenjeno, uz muške arhetipove i na mušku populaciju, no opće je poznato da je na globalnoj razini, na žalost, žena predugo i prečesto bila, i još je, smatrana drugorazrednim bićem. Upravo stoga ovakvo otvoreno, feminističko u najboljem značenju te riječi, zagovaranje ženske slobode i dostojanstva u kršćanskom ozračju valja pozdraviti i u ovakvim, nažalost prerijetkim, knjigama.