Zahvaljujući Kristovu uskrsnuću, te po Krštenju, čovjek može preobraziti svijet -
kazao je papa Benedikt XVI. u homiliji tijekom Vazmenoga bdijenja
(17. travnja 2006. – RV) Zahvaljujući Kristovu uskrsnuću, te po Krštenju, čovjek može
preobraziti svijet, opirući se svim ideologijama nasilja, pokvarenosti, težnjama prema
moći i posjedovanju – ovim je riječima papa Benedikt XVI. u subotu, u homiliji tijekom
Vazmenoga bdijenja, objasnio što za kršćanina znači živjeti novi život u Kristu. Za
Uskrs se radujemo, jer Krist nije ostao u grobu, njegovo se tijelo nije raspalo; On
pripada svijetu živih, ne onome mrtvih: radosni smo jer On postoji ne samo jučer,
nego i danas i zauvijek. To je odgovor koji je Sveti Otac dao vjernicima, kao što
ga je prije dvije tisuće godina anđeo dao ženama koje su pošle na Isusov grob: „Isusa
tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje!“ (Mc 16, 6). Međutim, govoreći
današnjemu čovjeku Papa je Kristovo uskrsnuće želio protumačiti i u znanstvenom smislu.
Uskrsnuće je – ako se možemo okoristiti jezikom teorije evolucije – najveća „promjena“,
najodlučniji skok prema potpuno novoj dimenziji, koje, u dugoj povijesti života i
njegovoga razvoja, nije nikada bilo; to je skok u potpuno novi poredak koji se tiče
nas i odnosi se na cijelu povijest. Taj potpuno novi poredak je ljubav – istaknuo
je nadalje Sveti Otac. Krist se iz ljubavi dao ubiti; ali ljubav, jača od smrti, vodi
do nove dimenzije života do koje se dolazi po vjeri i Krštenju. Krštenje je nešto
potpuno drugačije od čina crkvene socijalizacije, od pomalo staromodnoga i zamršenoga
obreda kojim se ljudi primaju u Crkvu. Krštenje je također više od jednostavnoga pranja,
više od neke vrste čišćenja i uljepšavanja duše. Krštenje je stvarno smrt i uskrsnuće,
ponovno rođenje, preobrazba u novi život – istaknuo je Papa. Obrativši se potom katekumenima
koji su te noći primili sakramente kršćanske inicijacije – sedmoro mladih iz Latinske
Amerike, Afrike, Japana, Bjelorusije i Albanije, Sveti je Otac objasnio što se mijenja
u životu osobe nakon krštenja. Moj vlastiti ja mi se uklanja i umeće se nešto veće.
Moj ja tada opet postoji, ali preoblikovan. Ja, ali ne više ja: ako živimo na taj
način, mijenjamo svijet. To je formula suprotnosti sa svim ideologijama nasilja, i
nacrt koji se protiv pokvarenosti i težnji za moći i posjedovanjem – kazao je na koncu
Sveti Otac.