(15. travnja 2006. – RV) Jučer je popodne u Bazilici svetoga Petra papa Benedikt XVI.
predvodio tradicionalni obred Muke Gospodnje. Posebno je bila istaknuta opća molitva,
kada se molilo i na arapskome jeziku; zatim klanjanje Križu; te dijeljenje svete Euharistije.
Propovijed je održao o. Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma, koji je
istaknuo kako je ljubav najozbiljnija stvar koja postoji na svijetu, dodavši da o
ljubavi ovisi ljudski život. Praksa „jednokratne uporabe“ ugrožava trajne veze – upozorio
je o. Cantalamessa. Propovijed je započeo oštrim riječima protiv teorijâ koje
bi željele diskreditirati Isusovu Muku, smrt i uskrsnuće, te govoreći o Judinoj izdaji
istaknuo draž novca koji nadahnjuje tržište medijske propagande. Pritom je spomenuo
tekstove poput Tomina, Filipova i Judina evanđelja, koji pak – kako je kazao o. Cantalamessa
citirajući bibličara Raymonda Browna - oblikuju neobičan i dvojben scenarij. Puno
se govori o Judinoj izdaji, a ne primjećuje se da ju se ponavlja. Krist se ponovno
prodaje, ne više sinedrijskim poglavarima za 30 novčića, nego izdavačima i knjižarima
za milijun dolara. Apokrifna evanđelja, Tomino, Filipovo i Judino, na koja se oslanjamo
i koja se predstavljaju kao senzacionalna otkrića naših dana, napisana su u II. i
III. stoljeću. Ni najkritičniji povjesničari, protivni kršćanstvu, nisu nikada pomislili
da ti tekstovi mogu činiti povijest – kazao je o. Cantalamessa te upozorio kako ne
možemo dopustiti da se šutnja vjernika shvati kao zbunjenost, te da mediji manipuliraju
dobrom vjerom milijuna ljudi, a da se ne prosvjeduje ne samo u ime vjere, nego i u
ime zdravog razuma. Najbolji bi način za razmišljanje o otajstvu Velikoga petka
bilo čitanje cijeloga prvog dijela Papine enciklike „Bog je ljubav“ – naglasio je
nadalje o. Cantalamessa. Bog je ljubav, a Kristov Križ je najveći dokaz za to. Isus
Judu naziva prijateljem, ne zato što Ga ovaj voli, nego zbog toga što On voli Judu.
Stoga te Isusove riječi valja shvatiti ovako: nema veće ljubavi od ove, dati život
za vlastite neprijatelje, smatrajući ih prijateljima. I na koncu, kao što je Bog svoju
ljubav vječno vezao za čovjeka, tako treba mlade poučiti dimenziji „zauvijek“. Ljubav
podrazumijeva cjelinu života u svakoj njegovoj dimenziji, pa i u onoj vremenskoj.
Ne može biti drugačije, jer njezino obećanje teži konačnome. Ove tvrdnje neće biti
dostatne kako bi promijenile aktualnu kulturu koja uzdiže slobodu promjene, spontanost
trenutka, jednokratnu uporabu primijenjenu i u ljubavi, ali neka barem posluže za
potvrđivanje dobrote i ljepote vlastitoga izbora onima koji su odlučiti živjeti ljubav
između muškarca i žene prema Božjem nacrtu, a ponajviše neka potakne brojnu mladež
da učini isti takav izbor – kazao je o. Cantalamessa.