Crkva se danas priprema za Gospodinovo uskrsnuće

(15. travnja 2006. – RV) Crkva danas živi dan tišine, razmatrajući o Kristovoj smrti i pripremajući se za njegovo uskrsnuće. Večeras, u 22 sata, papa Benedikt XVI. predvodit će u Bazilici svetoga Petra svečano Vazmeno bdijenje, dok će sutra, s početkom u 10.30 sati, služiti Svetu Misu na Trgu svetoga Petra, nakon koje će uputiti uskrsnu poruku i blagoslov Urbi et Orbi – Gradu i svijetu. Današnji je dan jedini dan u liturgijskoj godini koji suvremenim kršćanima pruža osjećaj izgubljenosti njihove braće koja su živjela u prvim satima Crkve: onu smrtnu tišinu nakon ubojstva nedužnog voljenog čovjeka, polusjenu Dvorane Posljednje večere, te mrak špilje ispred koje je stavljen veliki kamen. Ali, ono što današnji kršćani znaju, jest to da se upravo u onoj tmini u grobu i u onoj tišini iščekivanja, koju malo njih zna njegovati, Isus ostvaruje otajstvo, koje je neshvatljivo ljudskom biću – On pobjeđuje smrt. Papa Benedikt XVI. podsjetio je na to tijekom opće audijencije prije Uskrsa: Na Veliku subotu Crkva, sjedinjujući se duhovno s Marijom, ostaje u molitvi kod groba, gdje tijelo Sina Božjega leži nepomično, kao da se odmara nakon stvarateljskoga djela otkupljenja, ostvarenoga vlastitom smrću. Sveti je Augustin Uskrsnu noć nazvao majkom svih bdijenja. Nema važnijega iščekivanja za Kristova sljedbenika; vrijeme je slavljenja protivnosti: iz mraka u svjetlo, iz grijeha u spasenje, iz smrti u život. Zbog toga je liturgija Vazmenoga bdijenja oduvijek tražila djelotvorne simbole – svjetlo, vatru, svijeću – kako bi ljudskim čulima učinila jasnim ono što je Božji sin, svojim ukazivanjem nakon uskrsnuća, učinio očiglednim Mariji, apostolima i Magdaleni. Prije godinu dana, samo nekoliko dana prije nego što su ga događaji doveli do toga da bude 'sluga slugu Božjih', baš je kardinal Ratzinger održao propovijed tijekom Vazmenoga bdijenja. Govoreći o ophodu koji slijedi svijeću prema svjetlu, budući je Papa objasnio kako redanje vjernika iza plamena svijeće označava hod čovječanstva koje u noćima povijesti traži svjetlost, raj, traži pravi život, pomirenje među ljudima, između neba i zemlje, traži opći mir. I prije dva dana, Papa je istaknuo kako dvije tisuće godina nakon Golgote i Dvorane Posljednje večere, Isus ponovno napušta grob, a čudo „protivnosti“ čini jasnom ljepotu kršćanske nade. Njegovo nam uskrsnuće jamči kako, unatoč tmini koja postoji u svijetu, zlo nema posljednju riječ. Poduprti tom sigurnošću moći ćemo se s više hrabrosti i zanosa zauzeti u rađanju pravednijega svijeta – kazao je Sveti Otac.