Vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić, slaveći 12. travnja Misu posvete
ulja u sarajevskoj katedrali, dio propovijedi posvetio je obljetnici smrti pape Ivana
Pavla II., podsjetivši kako je taj veliki Papa upravo 12. travnja 1997. godine došao
u katedralu u Sarajevu i uputio im očinsku riječ. Ostavio nam je u spomen i ovu svjetiljku
mira, koja je u tijeku rata gorjela u Bazilici sv. Petra, a donio nam ju je kao znak
nade. Ona je znak svega onoga što je učinio za nas u tijeku rata. Trebamo gajiti dužnu
zahvalnost prema tom velikom blagu i u sebi buditi poštovanje i zahvalnost Ivanu Pavlu
II. koji nas je razumio i bio nam blizu, te u najtežim danima rata u središtu Crkve
uprisutnio naš problem Katoličke Ccrkve u BiH, problem nepravde u BiH, problem rata
u BiH, rekao je kardinal Puljić. Kardinal Puljić istaknuo je kako je u susretima s
Ivanom Pavlom II. bilo vidljivo da dobro poznaje stanje u BiH. Zanimao se za život
ove Crkve, za naš odnos s drugim Crkvama i vjerskim zajednicama i s predstavnicima
vlasti. Na poseban se način zanimao za svećenike što smo mogli osjetiti iz njegovih
pisama koje je svake godine slao za Veliki četvrtak i neka nam ona budu smjerokaz
kojim putem naša Crkva treba ići, pozvao je kardinal Puljić. Prisjetio se također
kako ga je papa Ivan Pavao II. 8. rujna 1994. godine osobno nazvao, probivši telefonsku
blokadu te kako su toga dana svi u katedrali putem radio valova slušali Papinu poruku
koju je, umjesto u Sarajevu, izrekao u Castel Gandolfu. Kardinal je dodao kako mu
je danas jasno zašto svjetski moćnici tada nisu dopustili Papi doći u Sarajevo, istaknuvši
kako im je smetala Katolička Crkva u BiH, jer je remetila političke planove.
Na
današnji dan prije devet godina, 13. travnja 1997., papa Ivan Pavao II. pohodio je
Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu te u 10.30 sati predsjedao svečanom misnom slavlju
na stadionu „Koševo“ uz koncelebraciju osam kardinala, brojnih nadbiskupa, biskupa
i svećenika te sudjelovanje oko 50.000 vjernika. U prigodnoj propovijedi papa Ivan
Pavao II. tada je, između ostalog, kazao: „Ne može se zaboraviti da je Sarajevo postalo
znak patnji čitave Europe u ovome stoljeću. Sarajevo je to bilo na početku XX. stoljeća,
kada je ovdje počeo prvi svjetski rat, a ponovno je postalo na jedan drugi način kada
su se ratni sukobi dogodili samo u ovim krajevima. Europa je u tome sudjelovala kao
svjedok. Ali moramo se upitati: je li bila uvijek potpuno odgovorni svjedok? Ne može
se izbjeći ovo pitanje. Potrebno je da državnici, političari, vojnici, znanstvenici
i kulturni djelatnici nastoje na nj pružiti odgovor. Želja je svih ljudi dobre volje
da ono što Sarajevo predstavlja ostane unutar XX. stoljeća i da se više ne ponove
njegove tragedije u tisućljeću koje je već na vratima. Zbog toga s pouzdanjem upravimo
svoj pogled u Božju Providnost. Molimo Kneza mira, da po zagovoru Marije svoje majke,
koju toliko ljube narodi cijeloga ovog područja, Sarajevo za Europu postane uzor suživota
i miroljubive suradnje među različitim narodima i vjerama. Okupljeni na slavlje Kristove
žrtve ne prestajemo zahvaljivati tebi, grade, tako iskušavani, i vama, braćo i sestre
koji prebivate u Bosni i Hercegovini, jer ste svojom žrtvom na neki način uzeli na
se težinu ovoga strašnog iskustva kojega je dionik svatko od vas. Opet vam ponavljam:
imamo zagovornika kod Boga: Krista, jedinoga Pravednika. Preda Te, raspeti i uskrsli
Kriste, danas dolazi Sarajevo i čitava Bosna i Hercegovina s teškim računom svoje
povijesti. Ti si naš veliki zagovornik. Ovaj Te puk zaziva ištući da snagom svoga
otkupljenja prožmeš bolnu povijest koja je ovdje proživljavana. Ti, utjelovljeni Sine
Božji, kao čovjek prolaziš kroz zgode i nezgode ljudi i naroda. Koračaj i kroz povijest
ovih ljudi i ovih naroda koji su prisno vezani uz ime grada Sarajeva, uz ime Bosne
i Hercegovine. Draga braćo i sestre! Kada sam 1994. tako žarko želio doći k vama,
u pameti mi je bila misao koja se očitovala izvanredno znakovita u sudbonosnome trenutku
europske povijesti: "Oprostimo i zatražimo oproštenje." Rečeno mi je tada da ono nije
pravo vrijeme za to. Zar sada nije došlo vrijeme za to?“.