Nadbiskup Comastri autor je razmatranja Križnoga puta u Koloseumu

(11. travnja 2006. - RV) Četrnaest razmatranja i isto toliko molitvi koje se osvrću na Isusovu žrtvu i na nevolje čovječanstva danas – u tekstu za Križni put koji će papa Benedikt XVI. predvoditi u petak (14. travnja) navečer u Koloseumu, autor razmišljanja, nadbiskup Angelo Comastri, Papin vikar za Vatikan, zadržao se na problemima obitelji, napadima na život, te siromašnima koji traže mogućnost da iziđu iz anonimnosti ravnodušja. Knjižicu s razmatranjima već je od danas moguće kupiti u talijanskim knjižarama, i to na više jezika. Sigurno je da postoje dvije snage koje se sukobljavaju dok se Isus penje na Kalvariju: razarajuća snaga grijeha i ona iscjeljujuća Božje ljubavi – tako započinje duga meditacija nadbiskupa Angela Comastrija za Križni put, koji on unosi izravno u križeve današnjega društva, među napade na život i obitelj, ponižavanje tijela, te nedoličnost onih koji umiru u bijedi, nasuprot onih u izobilju. Prve su postaje poziv čovjeku na čišćenje vlastitoga duha i djela. Pomozi nam da ne postanemo krvnici nezaštićene braće (…) Pomozi nam da odbijemo Pilatovu vodu, jer ona ne pere ruke, nego ih kalja nevinom krvlju – stoji u prvoj molitvi. U mnoštvo koje prati Križni put, nadbiskup simbolički postavlja suvremenoga čovjeka. Ako su ljudi sa svojim besmislenim grijesima sastavili križ svojega nemira, Bog ga u neistraživome otajstvu uzima na svoja leđa. Isus potom posrće, i u tom prvom padu nadbiskup Comastri vidi gubitak osjećaja za grijeh. Danas se, putem podmukle propagande, širi budalasto veličanje zla – istaknuo je nadbiskup, primijetivši kako se apsurdni kult sotone predstavlja kao uspjeh civilizacije. Kada Isus susretne svoju majku, za nadbiskupa Comastrija je to trenutak za razmišljanje koliko svijetu trebaju žene, supruge i majke, koje ljudima vraćaju lijepo lice čovječanstva. Na osmoj postaji, u plaču ženâ iz Jeruzalema, nadbiskup vidi plač majki čija su djeca ubojice, ovisnici o drogi, ili teroristi, te izražava želju da se plač pretvori u ljubav koja odgaja, i u dijalog koji izgrađuje. Veronika koja briše Isusovo lice, nadahnula je misao na brojne „bez lica“, one stavljene na rub. Bio bi dostatan jedan korak – napomenuo je nadbiskup – i beskućnik ne bi više bio sam, a u obitelj bi se vratio mir. Upravo u odnosu na obitelj, autor razmatranja za Križni put vidi posebno istaknut napad, odnosno „protu-Stvaranje“ sklono promjeni samih pravila života kako ga je Bog zamislio i želio. Pri trećem Isusovom padu, nadbiskup se spominje siromašnih. Svijet čine dvije prostorije: u jednoj se rasipa, u drugoj se ugiba, u jednoj se umire zbog izobilja, u drugoj zbog bijede. Zašto ne otvorimo jedna vrata? Zašto ne napravimo samo jedan stol? – upitao se nadbiskup. Nadalje, u razgolićenome Isusovu tijelu, nadbiskup Comastri vidi tijelo prodavano i kupovano na ulicama gradova, ali i ulicama televizije, kao i domova koji su isto tako postali ulice. Ali iz Križa na kojemu Isus umire, rađa se „sretno siromaštvo“ svetoga Franje, „čudesna ljubav“ Majke Terezije, i „hrabrost Ivana Pavla II.“. Jedna nas sigurnost prosvjetljuje: put ne završava na križu, nego ide dalje, ide u Kraljevstvo Života i u eksploziju radosti koju nam nitko nikada neće moći oteti – napomenuo je na koncu nadbiskup.