Nadbiskup Comastri autor je razmatranja Križnoga puta u Koloseumu
(11. travnja 2006. - RV) Četrnaest razmatranja i isto toliko molitvi koje se osvrću
na Isusovu žrtvu i na nevolje čovječanstva danas – u tekstu za Križni put koji će
papa Benedikt XVI. predvoditi u petak (14. travnja) navečer u Koloseumu, autor razmišljanja,
nadbiskup Angelo Comastri, Papin vikar za Vatikan, zadržao se na problemima obitelji,
napadima na život, te siromašnima koji traže mogućnost da iziđu iz anonimnosti ravnodušja.
Knjižicu s razmatranjima već je od danas moguće kupiti u talijanskim knjižarama, i
to na više jezika. Sigurno je da postoje dvije snage koje se sukobljavaju dok se Isus
penje na Kalvariju: razarajuća snaga grijeha i ona iscjeljujuća Božje ljubavi – tako
započinje duga meditacija nadbiskupa Angela Comastrija za Križni put, koji on unosi
izravno u križeve današnjega društva, među napade na život i obitelj, ponižavanje
tijela, te nedoličnost onih koji umiru u bijedi, nasuprot onih u izobilju. Prve su
postaje poziv čovjeku na čišćenje vlastitoga duha i djela. Pomozi nam da ne postanemo
krvnici nezaštićene braće (…) Pomozi nam da odbijemo Pilatovu vodu, jer ona ne pere
ruke, nego ih kalja nevinom krvlju – stoji u prvoj molitvi. U mnoštvo koje prati Križni
put, nadbiskup simbolički postavlja suvremenoga čovjeka. Ako su ljudi sa svojim besmislenim
grijesima sastavili križ svojega nemira, Bog ga u neistraživome otajstvu uzima na
svoja leđa. Isus potom posrće, i u tom prvom padu nadbiskup Comastri vidi gubitak
osjećaja za grijeh. Danas se, putem podmukle propagande, širi budalasto veličanje
zla – istaknuo je nadbiskup, primijetivši kako se apsurdni kult sotone predstavlja
kao uspjeh civilizacije. Kada Isus susretne svoju majku, za nadbiskupa Comastrija
je to trenutak za razmišljanje koliko svijetu trebaju žene, supruge i majke, koje
ljudima vraćaju lijepo lice čovječanstva. Na osmoj postaji, u plaču ženâ iz Jeruzalema,
nadbiskup vidi plač majki čija su djeca ubojice, ovisnici o drogi, ili teroristi,
te izražava želju da se plač pretvori u ljubav koja odgaja, i u dijalog koji izgrađuje.
Veronika koja briše Isusovo lice, nadahnula je misao na brojne „bez lica“, one stavljene
na rub. Bio bi dostatan jedan korak – napomenuo je nadbiskup – i beskućnik ne bi više
bio sam, a u obitelj bi se vratio mir. Upravo u odnosu na obitelj, autor razmatranja
za Križni put vidi posebno istaknut napad, odnosno „protu-Stvaranje“ sklono promjeni
samih pravila života kako ga je Bog zamislio i želio. Pri trećem Isusovom padu, nadbiskup
se spominje siromašnih. Svijet čine dvije prostorije: u jednoj se rasipa, u drugoj
se ugiba, u jednoj se umire zbog izobilja, u drugoj zbog bijede. Zašto ne otvorimo
jedna vrata? Zašto ne napravimo samo jedan stol? – upitao se nadbiskup. Nadalje, u
razgolićenome Isusovu tijelu, nadbiskup Comastri vidi tijelo prodavano i kupovano
na ulicama gradova, ali i ulicama televizije, kao i domova koji su isto tako postali
ulice. Ali iz Križa na kojemu Isus umire, rađa se „sretno siromaštvo“ svetoga Franje,
„čudesna ljubav“ Majke Terezije, i „hrabrost Ivana Pavla II.“. Jedna nas sigurnost
prosvjetljuje: put ne završava na križu, nego ide dalje, ide u Kraljevstvo Života
i u eksploziju radosti koju nam nitko nikada neće moći oteti – napomenuo je na koncu
nadbiskup.