Uz liturgijska čitanja Nedjelje Muke Gospodnje razmišlja vlč. Ilija Jakovljević

Na Cvjetnicu, nedjelju Muke Gospodnje, Crkva se spominje Isusovog ulaska u Jeruzalem na proslavu blagdana Pashe, tj. puta prema Kalvariji gdje je sama sebe prinio za svetu i neokaljanu žrtvu. U Kristu gledamo Kralja koji je došao donijeti mir svijetu, spasiti svijet i u tom svijetu čovjeka. Prvo nam čitanje donosi prikaz ustanovljenja i slavlja Pashe, a sve u kontekstu izlaska Izraelaca iz Egipta, iz ropstva. Za Pashu se žrtvuje žrtva i tom krvlju se škrope dovratnik i nadvratnik doma. To je bio znak spasenja. U Muci Gospodnjoj čitamo kako Krist sama sebe prinosi za žrtvu i njegova krv donosi integralno spasenja čovjeka. Danas nam je potpuno jasna Isusova pravednost i nevinost, međutim Kristova muka je uvijek aktualna, uvijek bliska čovjeku. Krist nam je nekako najbliži upravo u boli, kad smo osuđeni nepravedno, kad nismo prihvaćeni od drugih. Kako u Isusovo vrijeme tako i danas milijuni ostaju indiferentni i peru ruke, ne reagiraju na nepravdu u svijetu. Dok čitamo Muku Gospodnju, promatramo razne likove koji se pojavljuju, možemo u njima sebe pronaći: Šimun Cirenac, Satnik, Pilat, Marija, Petar, Juda, Ivan… Svi smo pozvani da nasljedujemo Krista na njegovu putu, da budemo Šimuni Cirenci u svojoj župi, na svojem radnom mjestu; da budemo Satnik u ispovijedanju vjere, da budemo Ivan u nasljedovanju Krista i onda kad je teško.