Sveti Otac predvodio svetu Misu zadušnicu za Ivana Pavla II.
(04. travnja 2006. – RV) On je papa koji je po cijeloj Crkvi proširio „blagotvorno
djelovanje“ svoje vjere, koja je ostala iskrena i čvrsta sve do posljednjega putovanja
agonije i smrti – ovim se riječima papa Benedikt XVI. spomenuo Ivana Pavla II., tijekom
Mise zadušnice koju je jučer popodne predvodio na Trgu svetoga Petra, na kojemu su
se ponovno okupili desetci tisuća vjernika. Sveti je Otac pritom pozvao Crkvu da nastavi
graditi pravednije čovječanstvo koje će biti u miru, vodeći računa o naučavanju pape
Wojtyłe. Sjećanje na njega ostaje živo kao što je čvrsta stijena njegove vjere i njegove
osobnosti, koja nije popustila ni pred više od 25 godina apostolskoga zalaganja, kao
ni pred tjelesnim teškoćama. Dvanaest mjeseci nakon preminuća Ivana Pavla II., papa
Benedikt XVI. je tako opisao svojega predhodnika. I Ivan Pavao II. bio je jedan od
„pravednika“ koje je Bog iskušao. Zaista, u životnim se teškoćama ponajviše iskušava
i provjerava vjera pojedinca: njezina trajnost, čistoća i povezanost sa životom –
napomenuo je Sveti Otac te dodao kako je blagopokojni papa, kojega je Bog obdario
raznim ljudskim i duhovnim darovima, prolazeći kroz kušnje apostolskih napora i bolesti,
u vjeri sve više bio stijena. Tko je imao prigode susretati ga, gotovo je mogao rukom
dotaknuti onu njegovu iskrenu i čvrstu vjeru, od koje nije propustio širiti, u cijeloj
Crkvi i tijekom dugoga papinstva, njezino blagotvorno djelovanje, u postupnome rastu
koje je svoje vrhunac dostiglo posljednjih mjeseci i dana njegova života. Ta njegova
uvjerena, snažna i istinska vjera, oslobođena strahova i kompromisa, dotakla je srca
mnoštva ljudi, zahvaljujući također brojnim apostolskim hodočašćima po svim krajevima
svijeta, a posebice zahvaljujući posljednjem „putovanju“, njegovoj agoniji i preminuću
– kazao je Sveti Otac. Za papu koji nije nikada skrivao želju postati sve više samo
jedno s Kristom svećenikom, putem euharistijske žrtve, moguća je duhovna usporedba
s voljenim Isusovim učenikom – primijetio je nadalje Sveti Otac – Ivanom, koji je
primio Mariju u svoj dom nakon što je s njome ostao pod Križem. Geslo označeno na
papinskome grbu Ivana Pavla II. – Totus tuus, dobro prikazuje to duhovno i otajstveno
iskustvo, u životu u potpunosti usmjerenome prema Kristu, i to putem Marije. Naučavanje
i primjer pape preminuloga prije godinu dana – zaključio je Sveti Otac – trebaju potaknuti
Crkvu prema sadašnjosti i budućnosti koje čine veliki uzori koji još čekaju da ih
se proširi u učini trajnima u čovječanstvu. Večeras se naše misli s ganućem vraćaju
na trenutak preminuća voljenoga pape, ali istovremeno, srce, kao da je primorano gledati
naprijed (…) Vraćaju nam se u misli njegovi neprestani poticaji na velikodušnu suradnju
u ostvarenju pravednijega i solidarnijega čovječanstva, te da budemo djelatnici mira
i graditelji nade (…) Snaga Duha Isusova neka bude za sve vas, draga braćo i sestre,
kao što je bila i za papu Ivana Pavla II., vrelo mira i radosti – kazao je na koncu
Sveti Otac. Osvrnuvši se u razgovoru za Vatikanski radio na ljudsku i duhovnu
snagu Ivana Pavla II., nadbiskup Leonardo Sandri, zamjenik za opće poslove u Državnome
tajništvu, primijetio je kako smo naučeni bježati od stvarnosti, od sredine i teškoća
koje imamo. Upravo sam stoga uvijek osjećao divljenje prema Ivanu Pavlu II., zbog
te snage kojom je želio nadvladati teškoće, ići naprijed unatoč trpljenju i ograničenjima
koja je nosio sa sobom. Postojala je ta duhovna snaga koja mu je davala hrabrosti
da ide naprijed – primijetio je nadbiskup te dodao kako ga je pogled na papu sabranoga
u molitvi, pa i u trenutcima kada je oko njega bila buka, uvijek poticao na razmišljanje
kako se trebamo boriti sa životnim teškoćama, te kako snagu za to možemo pronaći samo
u Bogu. U svojim sjećanjima na voljenoga papu Ivana Pavla II., kardinal Camillo
Ruini, Papin vikar za grad Rim, istaknuo je pak kako je on bio izvanredno misionarski
papa koji je ozbiljno shvatio i primijenio, prije svega na samoga sebe, riječi koje
je napisao u svojoj prvoj enciklici 'Redemptor Hominis“, odnosno da je čovjek put
Crkve. Zbog toga se želio susresti sa svima i biti im blizak, kako bi svima pomogao
susresti Krista – kazao je kardinal Ruini.